Težišće sastanka je ov put ležalo na Hrvati u Novom Zelandu, ki su se u velikom broju iselili krajem 19. stoljeća. Oni danas pišu na engleskom jeziku. Iako su oni zgubili hrvatski jezik, se u njevom pisanju zrcalu hrvatski korjeni tako da još nosu dio hrvatske kulture u sebi, je rekao Jurica Čenar.
Podupirati hrvatsku književnost izvan Hrvatske
Cilj priredbe je, da se predstavu situacije književnosti u pojedini država i raspravlja o mogućnosti,kako bi Hrvatska podupirala tu književnost. Bilo je govora o tomu, da se momentano u Hrvatskom saboru zaključuje zakon o hrvatskom jeziku, je rekao Čenar. U tom zakonu da ćedu biti spomenuti i različni jeziki Hrvatov u dijaspori. Tako da bi na primjer i gradišćanskohrvatski, molisanskohrvatski, bokeljski, to znači jezik Hrvatov u Boki Kotorskoj u Črnoj Gori, bili priznati kot dio hrvatskoga jezičnoga korpusa. Ov zakon da će se vrijeda zaključiti.
Pri spravišću su se i pominali o tom, da bi se u okviru školske nastave u Hrvatskoj moralo jače zgledati na književnike iz takozvane dijaspore. Postoji i plan izdavanja antologije hrvatske književnosti, ka je nastala izvan Hrvatske. A uzato da bi bilo i važno, hrvatskim književnikom i književnicam otvoriti već mogućnosti, da se moru javiti i biti jače prezentni u javnosti.
Spodobni problemi književnikov u različni država
Iako se političke situacije u pojedini država jako razlikuju, su književniki konfrontirani sa spodobnimi pitanji i problemi, je rekao Čenar. Stavlja im se pitanje, za koga stvaraju književnost i da li je još dost ljudi, ki razumu ta jezik. Broj pripadnic i pripadnikov u svi hrvatski manjina pada.
Ali postoju i pozitivni primjeri, istaknuo je Čenar. Kod Hrvatov u Molisi da se u zadnjem desetljeću kaže velika renesansa, Mundimitar da je nastao varoš poezije, u kom čuda ljudi piše pjesme.