I ako su gosti iz Hrvatske bili znatno starji nego školarice i školari velikoborištofske škole, je sastanak za sve bio jako plodan, je rekla direktorica Dvojezične sridnje škole Veliki Borištof, Elvira Heisinger.
Medjusobno razlaganje i pomaganje
Lipo da je bilo za gledati, kako su starji školari pomagali mladjim školarom i kako su si medjusobno razlagali pojedine točke robotike. Koncem konca da su još i načinjili naticanje u grupa, je rekla Elvira Heisinger.
Razgovorni i djelatni jezik je bio hrvatski
Ča je isto bila svakako pozitivna točka je činjenica, da su se školari i školarice Dvojezične sridnje škole Veliki Borištof u ovi dvi dani pretežno po hrvatsku pominali. Školari iz Hrvatske da se nisu znali po nimšku pominati, tako da je bio i razgovorni i djelatni jezik hrvatski. Borištofski školari da su zvana toga dostali mogućnost vježbati se u hrvatskom književnom jeziku. Zvećega da su se razumili a ako koč ča to nisu razumili, onda da su pitali, ovako Elvira Heisinger dalje.
Važna suradnja sa školami iz drugih europskih zemalj
Suradnja sa školami izvan gradišćanksih i austrijanskih granic da je svakako važna. Elvira Heisinger je u tom pogledu i spomenula aktualni Erasmus plus projekt, pri kom sudjeluje Dvojezična sridnja škola Veliki Borištof. A kontakt sa školami iz Hrvatske da je važan pri učnji hrvatskoga jezika i za svist o znanju ovoga jezika.
Kontakt sa školom iz Konjščine je posredovalo Hrvatsko kulturno društvo. Kako će s ovom suradnjom dalje pojti još nije jasno ali svakako da je bilo dobro i lipo iskustvo, je rezimirala direktorica Elvira Heisinger.