Dugoljetni farnik Nove Gore i Frakanave je nekoliko ljet uredjivao današnji Kalendar Gradišće. Štefan Zvonarić je na inicijativu Maloborištofca Štefana Birica organiziriao spomenpiredbu, a to u suorganizaciji s općinom i Hrvatskim kulturnim društvom (HKD).
Štefan Biric da se jur duže vrime zalaže, da bi se obnovio rodni stan Ignaca Horvata, tako da bi se mogao napraviti muzej ili dvorana, ka bi se mogla hasnovati za različne kulturne priredbe, je rekao Štefan Zvonarić.
On je još kod mlad človik upoznao Ignaca Horvata, i ga doživio kot triznoga, premišljenoga človika, ki je imao svoju liniju i svoj stav, tako Štefan Zvonarić.
Horvat je bio i dugo predsjednik HKD-a
Ignac Horvat je u prvoj polovici prošloga stoljeća bio jedan od peljajućih kulturnih djelačev Gradišćanskih Hrvatov. Pisao je crtice, pjesme i igrokaze, uredjivao hrvatske kalendare i u svoji fara Nova Gora i Frakanava utemeljio tamburaška i kazališna društva.
Ali Horvat nije bio aktivan samo kot dušobrižnik i književnik nego i kot društveni aktivist. Bio je od 1931. do 1938 ljeta kot i od 1945. do 1956. ljeta predsjednik Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću (HKD). Ignac Horvat je za vrime svojega predsjedničtva pokrenuo čuda novoga ča se tiče kulturnoga žitka u hrvatski seli.
Napisao je i nekoliko dramov
Ignac Horvat si je stekao ime kot novinar. Jur 1922. ljeta je uredjivao Kršćanske hrvatske novine od kih su ali izašli samo četiri broji, kašnje je uredjivao Katoličanski ljudski savez. A od 1932. ljeta do svoje smrti je bio kalendarac. Pred Drugim svitskim bojem se je kalendar zvao „Naša domovina“, po boju „Kalendar Gradišće“.
Horvat je u prvom redu pisac crtic, novelov i pripovitkov, ali on je napisao i drame. Tako na primjer „Školnik zvonar“. Najpoznatija drama je sigurno „Brate, ostani doma“, u koj se Horvat bavi s problematikom napušćanja sela i bigom u grad. 1947. ljeta se je pojavila zbirka pripovitkov „Iz naše stare gore“.
Horvat se je zalagao za „čist“ hrvatski jezik
Ignac Horvat se je u svoji djeli bavio i asimilacijom. Zbirka „S perom kroz selo i život“ je izašla prilikom njegovoga 70. rodjendana. Je li je to bilo u njegovi članki, crtica ili drama, važan mu je bio čist hrvatski jezik. Ignac Horvat je bio i jako angažiran u seoskom žitku svojih far i je bio kulturni aktivist.
Kot 30-ljetni je došao u Novu Goru, kade je utemeljio tamburaško društvo i omladinsko društvo s imenom „južni brati“. U toj dobi se je on kot dušobrižnik skrbio i za Pinkovac, kade je dao zgraditi novu crikvu.
U Frakanavi je utemeljio kazališnu grupu
1938. ljeta je nastao farnik u Frakanavi. Onde je redovito organizirao i takozvane šare večere i predavanja u društvenom stanu. Zvana toga je Horvat u Frakanavi utemeljio kazališnu grupu, za ku je napisao i drame. U svit igrokaza je Ignac Horvat upeljao i jur pokojnoga pisca, Jošku Weidingera, ki je kot mladić sudjelivao u kazališnoj grupi.
Zadnja dvi ljeta svojega žitka je Ignac Horvat prebavio u Gornjoj Pulji kod svoje nećakinje. Na Vazmeni pandiljak 1973. ljeta ga je povezao auto i ga na smrt naranio. Ignac Horvat je umro 22. aprila u starosti od 78 ljet.