Spomenpriredbu i simpozij u čast rodjenomu Velikoborištofcu u Kugi je organziraro crikveni mišani zbor Velikoga Borištofa.
Kot je rekao Štefan Zvonarić, pokidob je Lovre Bogović rodjen Velikoborištofac i zadnja spomenpriredba je bila jur 1989. ljeta prilikom 200. obljetnice smrti, su si kotrigi zbora za dužnost držali, da nešto organiziraju prilikom 300. rodjendana Lovre Bogovića.
Fotostrecke mit 8 Bildern
Molitvenik „Hiža zlata“ od posebne važnosti
Kot Franjevac da je imao veliku važnost za crikveni život. Najveći dio svojega života je prebavio u samostani u Novom Gradu i Željeznu. Onde je i pisao knjigu „Hiža zlata“, ka je bila jedna od najvažnijih molitvenikov gradišćanskih Hrvatov.
Knjiga da se najde još danas po naši seli, je ali većinom ljudi nepoznata. Pod imenom „Hiža zlata“ je doživila sedam izdanj.
Po Bogovićeve smrti je pak farnik Prisike, Jožef Ficko izdao pod imenom „Nova hiža zlata“ isto značajan broj molitvenika. Tako da se veli, da je knjiga doživila ukupno 27 izdanj.
Mali dio jačak se još danas koristi
Od tih jačak, ke imamo danas u našem „Kruhu nebeskom“ da ih je znamda deset iz „Hiže zlate“, ke se još svenek hasnuju. Lovre Bogović, da je imao ono vrime kad su prošecije bratinstva imale važnu funkciju, veliku važnost za vjerski žitak. A s timi knjigami da su se ljudi dijelom naučili čitati i pisati, je rekao Štefan Zvonarić.
Knjiga „Hiža zlata“ je tiskana 1754. ljeta u Šopronu. Ona broji med najznamenitije temelje gradišćanskohrvatske književnosti i kulture.
Prilikom 200. obljetnice smrti Lovre Bogovića 1989. ljeta su častili sina sela tako, da jedna ulica u Velikom Borištofu nosi svoje ime a na farofu su postavili spomenploču. Lovre Bogović je rodjen 22. marca 1723. ljeta u Velikom Borištofu.
Svoja zadnja ljeta života je prebavio u Szentgotthárdu u cistercitskom samostanu. Onde je 1789. ljeta umro i pokopan.