Početkom 1990-ih ljet je Austrija nastala aldovom nekolikih rasistički motiviranih atentatov.
Atentati Franza Fuchsa s bombami u pismi
Ovi atentati neka bi naškodili peršonam, ke su se bavile pitanji narodnih grup odnosno multikulturalitetom, kot i članom narodnih grup u Austriji. Početkom decembra 1993. ljeta su eksplodirale prve četire bombe u pismu. Pri tom je teško ranjena hrvatska ORF-moderatorica Silvana Meixner.
Tako je i ondašnji načelnik Beča, Helmut Zilk, nastao aldovom ove prve serije bombov u pismu. On je zgubio pri detonaciji bombe dva prste live ruke. I političarka Zelenih, Terezija Stoišić iz Stinjakov, ka je ončas sidila u Austrijanskom nacionalnom vijeću i se bavila pitanji narodnih grup, je dostala bombu u pismu. Ali ovu bombu su na vrime još mogli identificirali kot bombu, tako da nije detonirala.
Četiri Romi usmrćeni pri atentatu u Borti 1995.
Do atentatov putem bombov je još došlo do 1996. ljeta. Najteži atentat se je dogodio u noći od 4. na 5. februar u Borti. Pri ovom atentatu protiv narodne grupe Romov su umrli Josef Simon, Peter Sarközi i brati Karl i Erwin Horvath. Oni su kanili demontirati tablicu s natpisom „ROMA zurück nach INDIEN“ i su tako aktivirali detonator bombe u civi.
Dva dane kašnje je nanovič došlo do atentata putem bombe u civi i to na Stinjaki. Pri tom atentatu je teško ranjena ruka 28-ljetnoga Ericha Preisslera, kom je kanio zdignuti dozu u koj je bila deponirana bomba.
Uhapšenje Franza Fuchsa i njegovo samoubojstvo
Putem pismenoga priznanja je bilo jasno, da atentati nisu bili fokusirani protiv jedne narodne grupe, nego protiv jezične, kulturne i etničke različnosti u Austriji. Pri rastarskom iskanju u oktobru 1997. ljeta su žandari slučajno uhapsili atentatora.
To je bio Franz Fuchs iz Štajerske, ki je dao detonirati bombu pri kontroli žandarov i je tako zgubio svoje ruke. 1999. ljeta je odsudjen na doživotnu kaštigu, a ljeto dan kašnje si je u uzi u Gracu sam zeo žitak.
Put Austrije u Europsku uniju
U političkom smislu Austriju u prvoj polovici 90-ih ljet nisu dominirali samo atentati i Franz Fuchs. Uz proces restrukturiranja bivšega Istočnoga bloka je bila agenda austrijanske vanjske politike u prvom redu dominirana pitanjem pristupa Europskoj uniji.
Zapravo se je proces integracije Austrije u zapadnu Europu počeo jur 1960. ljeta, kad je Austrija bila jedna od držav utemeljiteljic Europske zone slobodne trgovine EFTA, 1973. ljeta, kad je Austrija zaključila trgovački ugovor s Europskom zajednicom, i kad je ondašnji ministar vanjskih poslov Alois Mock 17. julija 1989. ljeta pismeno prosio Europsku zajednicu, to je bila prethodna institucija današnje Europske unije, neka primi Austriju.
1995. ljeta je Austrija nastala član EU-a
Komisija Europske unije je 31. julija 1991. ljeta preporučila primanje Austrije u Europsku zajednicu, tako da su 1993. ljeta formalno popali pregovori o pristupu. Pregovori su završili 12. aprila 1994., tako da je u maju Austrijansko nacionalno vijeće velikom većinom odlučilo, neka Austrija pristupi Europskoj uniji.
12. junija 1994. ljeta su se i 2/3 stanovnikov Austrije putem narodnoga glasovanja odlučile za pristup. Tako je Austrija 1. januara 1995. ljeta oficijelno nastala dijel Europske unije.
