34. dio
Vrijeda po koncu Drugoga svitskoga boja se je stavilo i u Austriji pitanje, kako će dalje pojti s državom. U tom smislu su dobitniki boja 1947. ljeta poslali svoje ministre vanjskih poslov u London, da bi se pominali o tom pitanju.
Natezanje med Istokom i Zapadom
Ončas je bilo pitanje o budućnosti Austrije ali još povezano s pitanjem budućnosti Nimške. To je u prvom redu valjalo za Sovjetski Savez, ki nije kanio separirati ovo pitanje.
Pred pozadinom otvorene konkurencije med USA-om i Sovjetskim Savezom, ka se je oficijelno popala 1947. ljeta i ka je pod imenom „hladni boj“ dominirala drugu polovicu 20. stoljeća, se je atmosfera u koj su konferirali zaledila, i to tako, da su morali prekinuti Londonsku konferenciju.
Neutralnost kot adut protiv blokade
I pri konferenciji 1949. ljeta, pri koj je bio Državni ugovor blizu kod nikad, je hladni boj opet prekinuo plane za slobodnu Austriju.
Stoprv po smrti Stalina 1953. ljeta je opet došlo gibanja u tu zaledenu situaciju. Austrija je pri pregovori u Berlinu 1954. ljeta sprobirala putem neutralnosti prekinuti blokadu med Istokom i Zapadom. To je imalo ta efekt, da se je Sovjetski Savez polako popao približavati ideji, da su austrijansko i nimško pitanje seperatni problemi.
Da bi se osigurala moć Sovjetskoga Saveza, je bila Austrija kod neutralna zona med istočnim i zapadnim blokom jako atraktivna.
Pri pregovori u Moskvi, ki su durali od 12. do 14. aprila 1955. ljeta, su konačno poravnali put Državnomu ugovoru. U tom smislu je bilo važno da je
- Sovjetski Savez separirao austrijansko pitanje od nimškoga pitanja,
- da je politika popušćanja – ka se je kazala po Stalinovoj smrti – pravala jedan signal Sovjetskoga Saveza i
- da je USA akceptirao neutralnost Austrije.
Koncept neutralne Austrije je tako nastao dobar kompromis za sve sudionike. Konačne detalje Državnoga ugovora su fiksirali u Beču.
Potpisanje Državnoga ugovora u Beču
Tako su Državni ugovor mogli potpisati 15. maja 1955. ljeta u dvorani Belvedere.
27. julija je Državni ugovor stupio na valjanost. Polag ugovora su se 90 dan kašnje zadnje okupatorske sile povukle iz Austrije. Jur jedan dan kašnje – to je bilo 26. oktobra – je Austrijansko nacionalno vijeće odlučilo ustavni zakon u kom se je Austrija vezala uz vječnu neutralnost. Od 1965. ljeta se u Austriji tako svako ljeto svečuje državni svetak.
Član 7 ugovoro važan za Hrvate
I za gradišćanske Hrvate je bilo potpisanje Državnoga ugovora jedan od najvažnijih dogodjajev pobojnoga časa. Na jednu stran, kad su si mogli biti gvišni da Austrija neće biti razdiljena zemlja – sa slobodnim dijelom u zapadnoj Austriji i jednim sovjetskim dijelom u istočnoj Austriji.
Na drugu stran su u članu 7 Državnoga ugovora fiksirali elementarna manjinska prava, kot na primjer da bi Hrvati imali pravo na elementarno podučavanje na hrvatskom jeziku ili pravo da bi mogli hasnovati hrvatski jezik na kotarskom i na upravnom sudu.
Memorandum HKD-a za ispunjenje člana 7
Hrvatsko kulturno društvo je tako napisalo jedan memorandum u kom stoju predlogi za austrijansku i zemaljsku vladu ča bi u zakonskom smislu bilo potribno, da bi se prava iz člana 7 dostignula. Jedan predlog je bio na primjer utemeljenje referata za manjine ili etabliranje dvojezičnih čuvarnic.
Ali dokle se je član 7 polako popao pretvarati od same riči u konkretne političke mjere je duralo još jako dugo – a i to ne u zadovoljavajućoj mjeri.
