12. dio
Nova granica med Austrijom i nje istočnom susjedskom zemljom je, po koncu Prvoga svitskoga boja, raskinula socijalne i ekonomske regije, ke su povijesno zrasle u dobi monarhije. Do konca Prvoga svitskoga boja je najveći dijel ekonomskih vezov peljao iz istoka kroz Gradišće u Dolnju Austriju i u Štajersku. Gradišćanci su tako mogli svoje agrarne produkte lako prodavati u Požonu, Šopronu ili Sombotelu.
Ali pokidob se je nova granica u pogledu Gradišćancev povukla jako nesrićno, je istočni dijel te ekonomske regije otpao, a tako su se za Gradišće i ta važna tržišća zgubila.
Dvi tretine stanovnikov su djelale u seljačtvu
Industrijalizirani kraji u zapadnoj Ugarskoj nisu egzistirali, jer su Ugri u 19. stoljeću gledali da bi industriju naselili u centralnoj Ugarskoj. Tako je došla zaostalost gradišćanske infrastrukture na vidilo. I u pogledu na poljodjelstvo je bilo Gradišće zaostalo.
Dvi tretine stanovničtva su djelale u primarnom ekonomskom sektoru. Ali mnogi od njih su bili željari, ki nisu imali puno kapitala i su tako morali isto kot tobrači djelati. Velika agrarna polja zemlje su ostala u ruka ugarske aristokracije. Ta polja su obdjelivali tobrači.
Šmugljanje – lukrativna mogućnost zasluživanja
Broj slobodnih djelatnih mjesta je bio nizak, ali broj djelačev bez djela je bio visok u dobi med Prvim i Drugim svitskim bojem.
Ki si je kanio u onu dob nešto pinez zaslužiti je našao lukrativnu mogućnost u šmugljanju. Ravno pri opskrbljavanju jilom i blagom su tako u seli uz granicu jako rasli aktiviteti šmugljarov.
Ali nij se samo šmugljanje doselilo u sela blizu nove granice. Došao je i novi granični režim. Na austrijanskoj strani granice su početom 1923. ljeta popali graditi 28 stani za finance, da bi novi financi mogli na granici stanovati.
Pokidob se je državna granica odrinula od ruba Štajerske i Doljne Austrijane prema novoj granici Gradišća, su i ondešnje finance iz Štajerske i Dolnje Austrije preselili u Gradišće. Mnogi financi, ki su tako došli na novu granicu, nisu poznali ov teritorij i tako na početku nisu mogli čuda isposlovati suprot šmugljanju. Zvana toga financi nisu imali dosta personala da bi početkom 1920-tih ljet ograničili šmugljanje.
Šmugljanje vina
Tako postuju službeni izvještaji, na primjer za dolnju Pinčenu dolinu u ki se tužu, da je premalo financov na granici, jer postoji živo šmugljanje vina med Eberavom i Petrovim Selom.
Malo dalje prema sjeveru u Čembi su bile aktivne velike šmugljarske bande. Kade tade je jur početkom 1920-tih ljet došlo do bitkov med financi i šmugljari s ranjenimi i mrtvimi. Ali veljek po protezanju granice su takovi dogodjaji bili jako rijetki.
Financi su imali premalo personala
Iz Orbuha kod Matrštofa postoju spominki ondašnjih šmugljarov, iz kih moremo doznati, da su početkom 1920-ih ljet još i po danu i na najkraćem putu mogli prik granice šmugljati, i to zbog toga, ar su financi personalno bili tako slabi i tako daleko jedni od drugih odaljeni, da nij bilo tako pogibelno šmugljati. A ako su koga toga šmugljara uhapsili su financi bili jako milosrdni.
Isto se mora reći da financi nisu jako dobro zasluživali, tako da su spočetka još i kod mnogih šmugljarov krajgledali. A šmugljari su se onda tako revanžirali, da su onomu financu, ki nij tako točno gledao, dali ku tu gusku, ku su prije prik granice šmugljali.
Ako je bila pogibel pri šmugljanju početkom 1920-ih ljet još relativno niska, se je to prema koncu 1920tih ljet i početkom 1930-ih ljet preminilo.
