6. dio
Potpisanjem Venecijanskoga protokola, 13. oktobra 1921. ljeta, se je Austrija de facto odrekla svojega prava na Šopron. I to kad nije kanila riskirati kakov konflikt pri priključivanju Gradišća. U smislu politike i kompromisa s kim su obadvi strani mogle živiti, su se Austrija i Ugarska ujedinali na održanje narodnoga glasovanja u Šopronu i u okolni seli.
Glasovali su na dva termine
Austriji je bilo jasno, da će rezultat plebiscita biti, da će grad ostati kod Ugarske. Zapravo su dilili to narodno glasovanje na dva različne termine: 14. decembra 1921. ljeta su glasovali u Šopronu a dva dane kašnje, 16. decembra su odibirali u okolni seli.
Pokidob javnost nije točno znala ča su se povjerljivo dogovorili u Veneciji, nisu ni točno znali pod kimi okolnosti će se održati ta plebiscit.
Puni ufanja su tako u Beču utemeljili 20. oktobra „Šopronsku domovinsku služba“ (to je Ödenburger Heimatdienst), ka je u smislu „Koruške domovinske službe“ (to je Kärntner Heimatdienst) pokusila propagandom dostignuti rezultat u smislu Austrije. Zato su šmugljali nekoliko plakatov i pisam prik granice u Šopron i u okolna sela.
Austrija se je jur prije odrekla Šoprona
Ali jur ovde se je pokazalo, da se je Austrija, čim je privoljila plebiscitu, de facto jur odrekla Šoprona: dokle su Ugri imali grad i okolna sela dugi čas pod svojom vlašću su mogli putem propagande prez ograničenja širiti svoje nakane.
Na drugu stran su Austrijanci svoju propagandu mogli nek pod velikim rizikom šmugljati prik granice i onde širiti. Stoprv po priključenju Gradišća 3. decembra je i Austrija dostala pravo, da bi na isti način mogla širiti svoju reklamu. Da dojde do sigurne većine u smislu Ugarske, nije samo ugarska propaganda bižala visokim intenzitetom.
Birali su i mrtvi
Ugri su i manipulirali liste za glasovanje, kot i izborne karte pak izborne liste. Tako je nastalo moguće da bi mrtvi ljudi birali: pod imenom mrtvih su birali pro-ugarski birači iz cijele Ugarske. Zvana toga su gledali da pro-austrijanskim biračem otežaju, a dijelom i onemoguću biranje i im zamu volju.
Prema tomu je bio rezultat plebiscita u Šopronu jasan.
Skoro 75 procentov „Šoproncev“ za Ugarsku
Od oko 17.000 glasačev je skoro 75 procentov biralo neka Šopron ostane u Ugarskoj. Vjerojatno bi rezultat i bez manipulacije spodobno izgledao, i to suprot priključenju Austriji – iako ne u tako jasnoj mjeri.
Okolna sela su bila za Austriju
U okolni seli Šoprona, ka su Ugri potribovali zbog opskrbe vodom i zbog ekonomskih mogućnosti ke su proizlazile iz ugljenokopa u Brennbergu/Brennbergbányi, su rezultati od sela do sela bili različni. U svi ti seli skupa je još i 54,5 procentov biralo za Austriju. Od 8 sel su samo troja sela birala za Ugarsku; u Horki je još i prik 90 procentov biralo za Austriju. Ali skupa s rezultatom u gradu su konačno skoro dvi tretine ljudi birale za Ugarsku.
Austrija je morala protestirati
Iako je Austrija, s podupiranjem Čehoslovačke, oficijelno morala protestirati protiv manipulacije i se zalagala za ponavljanje plebiscita, je konferencija veleposlanikov u Parizu priznala rezultat narodnoga glasovanja – i to u znanju da ponavljanje plebiscita nebi preminilo konačni rezultat.
Zvana toga joj je svadjanje u tom pitanju jur išlo na živce. To, kot i ratificiranje Venecijanskoga protokola od strani Austrijanskoga nacionalnoga vijeća su peljali tomu, da je interaliirana generalna komisija oficijelno mogla 1. januara 1922. ljeta predati Šopron Ugarskoj državi.
