Joško Weidimger je rodjen u bojni čas 6.11.1942. Na njegov jezični i kulturni razvitak su, kot je sam rekao, jako uticali ondašnji frakanavski školnik Konrad Meršić i ondašnji frakanavski farnik Ignac Horvat.
Književnik Horvat ga je upeljao u svit igrokaza domaće kazališne grupe u Frakanavi, kade je mladić Weidinger sudjelivao kot glumac. U 1968. ljetu je Joško Weidinger napisao svoj prvi igrokaz „Sluga Pišta i tri zaručnjaki“. Kot ondašnji komandant frakanavskih ognjogascev je imao ideju, da bi igranjem igrokaza mogli dojti do potribnih pinez. Tako se je odlučio, da sam počne pisati igrokaz.
Njegovoga prvijenca „Slugu Pišta“ su igrale mnoge kazališne grupe cijeloga hrvatskoga Gradišća. Za svoju grupu u Frakanavi, ali i za druge kazališne grupe od Pinkovca do Bijeloga Sela je Weidinger pisao kusiće. Tako je napisao oko 35 velikih igrokazov, u prvom redu komedije, kot i cijelu poredicu skečov. Kot odbornik Hrvatskoga kulturnoga društva je bio odgovoran za narodni igrokaz. Sve njegove igrokaze HKD čuva u svojoj dramoteki i je stavlja svim zainteresiranim kazališnim grupam na raspolaganje.
Ali Joško Weidinger se nije bavio samo pisanjem. Jur u mladi ljeti je počeo igrati rajle i tamburu. Kašnje je igrao različne instrumente u grupi „Kometi“, a on je i pisao pak komponirao jačke. Utemeljio je mišani zbor u Frakanavi. Najpoznatija Weidingerova kompozicija je zašla još i na Krapinski festival i nosi naslov „Jur časa dugoga“.
Angažirao se je za svoj narod, da bi mu jačao narodnu svist. A pisao je i zbog toga, da si očisti dušu, ako ga je ča trapilo. Njegove pjesme i pripovitke je Hrvatsko štamparsko društvo izdalo u seriji „Gradišćanskohrvatska književnost“ u svesku Prik plota.
Joško Weidinger, ki je bio zaposlen na Zemaljskoj vladi u Željeznu, je večer svojega žitka prebavio u Gornjoj Pulji, kade je i pokopan. Umro je 30. junija 2010. ljeta po kratkom i teškom betegu. Nastao je 67 ljet star. U svoji igrokazi i pisanji živi dalje.
