Umro jezikoslovac Milan Moguš

Tri desetljeća dugo je peljao Katedru za dijalektologiju i povijest hrvatskog jezika, a svoje znanje je dalje davao študentom na različni sveučilišći. 40 ljet dugo je bio kotrig Akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), u koj je 25 ljet dugo vršio peljajuće funkcije.

Tako je bio šest ljet dugo i predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Bavio se hrvatskom dijalektologijom

Za vrime takozvanoga Hrvatskog protulića 1971. ljeta je skupa s akademikom Stjepanom Babićem i pokojnim akademikom Božidarom Finkom, izdjelao Hrvatski pravopis koga su zbog političkih uzrokov po tiskanju uništili a ki je 1972. ljeta opet tiskali u Londonu, zbog čega je u povijest zašao pod imenom Londonac ili Londonski pravopis.

Akademik Moguš je objavio 274 publikacije, med njimi 21 knjigu. Velik doprinos je akademik Moguš dao hrvatskoj dijalektologiji, a osebiti se je bavio s istraživanjem čakavskoga narječja.

Sudjelivao i s Gradišćanskimi Hrvati

On je bio jedan od prvih, ki je upeljao kompjutor u proučavanje jezika. Skupa Majom Bratanić i Markom Tadićem je Moguš izdao „Hrvatski čestotni rječnik“, to je prvi hrvatski rječnik u kom su riči poredjen prema čestoći, ada prema fregvenciji hasnovanja.

Milan Moguš je suradjivao i s Gradišćanskimi Hrvati na znanstvenoj razini i u funkciji kot zastupnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Jedini Gradišćanski Hrvat, ki ima status dopisnoga člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, je povjesničar Nikola Benčić, rodom iz Narde.