Jedna ideja, ka je peljala k utemeljenju Europske unije, je temeljila na želji, da – po Prvom i Drugom svitskom boju, u ki su se Francuzi i Nimci borili jedan suprot drugomu, u Europi već nebi došlo do boja.
Austrija pristupila Europskoj uniji 1995. ljeta
Da bi se ispunila želja su imali plan, da se Francuska i Nimška ekonomski tako usko povežu, da bi boj med njimi nastao nemoguć. U toku vrimena je skupno ekonomsko područje raslo i u teritorijalnom smislu, ar su pristupile daljnje države. Tako i Austrija 1995. ljeta.
Ideja, da bi na ovom skupnom ekonomskom području postojala i skupna monetarna jedinica, je med člani Unije cirkulirala jur u 1970-ti ljeti. U 1990-ti ljeti je ov plan nastao sve konkretniji. Kot novo ime za budući skupni pinez se je 1995. ljeta probilo ime „euro“.
Upeljanja skupnoga pineza „euro“ pred 20 ljet
Kad su bili devizni kurzi fiksirani, su 1999. ljeta upeljali euro pred svim kot knjižni pinez. U Austriji je bio devizni tečaj 13,7603, to znači da se je moralo za jedan euro platiti malo već od 13 šilingov. Jur pred oficijelnim upeljanjem novih pinez kot realni monetarni sistem, se je moglo sredinom decembra 2001. ljeta u austrijanski blagajna kupiti za 200 šilingov takozvani štarterkit, u kom su bile 33 nove kovanice.
Oficijelno se je euro kot novi gotovi pinez upeljao 1. januara 2002. ljeta. S tim se je popala kratka faza, u koj se je moglo plaćati u trgovina i euri i šilingi. Ukupno je minjanje na novi pinez u Austriji – a tako i u Gradišću – dobro funkcioniralo. Ali svi člani Unije nisu preuzeli nove pineze. Danas je euro valuta u 19 držav EU-a.
Istočni susjedi Gradišća nastanu dio EU-a
Korak za korakom su euro kot novi pinez upeljali i u neki država istočne Europe, ke su pristupile Europskoj uniji u toku proširenja Unije prema istoku. Najveći mah razvitka je EU doživio 1. maja 2004. ljeta, ar je onda pristupilo deset držav istočne Europe.
To je zapravo i važan datum gradišćanske povijesti, ar su sve susjedske države – to znači Slovačka, Ugarska i Slovenija – pristupile i tako je Gradišće zgubilo status kot istočna granična država Europske unije. S tim je došla i mogućnost slobodnoga putovanja u ove države. Zbog pristupa ovih članov u Šengenski prostor se na granici već nije moralo dugo čekati ili kazati pasoš.
Granični prijelazi su uglavnom ostali prazni ili su je zrušili – kot na primjer u Klimpuhu. Ali na dan pristupa su Gradišćanci na prijelazi još svečevali: kod prijelazov med Keresturom i Koljnofom i med Merbišem i Krojspuhom su skupno ručevali s novimi susjedi. Kad su 2007. ljeta pristupili i Bulgarija pak Rumunjska, se je Gradišće i u geografskom smislu porinulo iz periferije Europe u centar Unije.
Gradišće profitira od cilj-1-podupiranja
Gradišće je profitiralo od Europske unije zapravo financijskim cilj 1-podupiranjem, ko je 11 ljet išlo u različne projekte. Velike investicije u tom smislu su na primjer bile: šest tehnoloških centrov, škole, ekološki i turistički projekti, ki su opet animirali investore da investiraju u daljnje projekte u Gradišću.
Iako je u zadnji ljeti bilo puno kritičnih komentarov protiv EU-a – a to i u Gradišću – se mora reći, da se današnje Gradišće prez EU-a na ekonomskom, obrazovnom i infrastrukturnom sektoru sigurno nebi bilo tako dobro razvijalo. Iz gradišćanske perspektive se je pristup Europskoj uniji isplatio.