Stoprv 45 ljet po potpisanju Državnoga ugovora iz 1955. ljeta i 24 ljeta po upeljanju Zakona o narodni grupa 1976. ljeta, su 13. julija 2000. ljeta postavili prvu dvojezičnu seosku tablu Gradišća, i to u Velikom Borištofu.
Gradišćanski Hrvati su se morali boriti za dvojezične table
Ali pravo na dvojezične topografske natpise je zapravo jur garantirano tretom točkom člana 7 Državnoga ugovora i kašnje tretim dijelom paragrafa 12 Zakona o narodni grupa. Ovoj prvoj dvojezičnoj tabli u Gradišću su prethodile različne političke akcije članov narodne grupe. Karakteristično je bilo, da su narodne grupe dostale putem zakona prava, ali impulz da bi se ova garantirana prava i egzekutirala, je svenek morao dojti iz narodne grupe.
Tako su aktivisti Kuge u maju 1985. ljeta montirali u neki seli sridnjega Gradišća prve dvojezične table, ke su sami oblikovali. Aktivisti su se ufali, da ćedu dostati krivičnu prijavu i da moru uložiti prigovor pred Ustavnim sudom. Tako su se ufali prisiliti vlast, da implementira dvojezične topografske natpise. Ali tako daleko nije došlo. Table su demontirane i deponirane na dvoru Joške Vlašića u Velikom Borištofu. Ali šare table su imale u velikom jako pozitivan uticaj na stanovnike. Nije se samo KUGA angažirala u pitanju dvojezičnih tablov.
Dvojezične table i „Dan mladine“
Nekoliko ljet dugo su table bile glavna tema Hrvatskoga akademskoga kluba. Člani HAK-a su kanili ishasnovati svakoljetni festival „Dan mladine“ da širu temu dvojezičnih seoskih tablov. 1987. ljeta su tako – u okviru festivala – u Mjenovu po prvi put načinili i postavili dvojezičnu tablicu uz regularnu tablu.
Ljeto kašnje su jur postavili tri table i to u Pajngrtu, a 1989. ljeta tri table u Čajti. Putem medijev se je ova tema proširila u javnosti i akcije su proširili. Tako su 1990. ljeta u sridnjem Gradišću postavne table od kartona u 13-i seli. Prva tablica od pleha je postavna 1992. ljeta u Novoj Gori.
Parlamentarke za Zelene Marijana Grandić i Terezija Stoišić iz Stinjakov su bile centralne figure ove akcije, ar su imale parlamentarni imunitet i se tako nisu morale bojati kaštige. I u dojdući ljeti su postavili plehene table od Frakanave 1993. ljeta do Maloga Borištofa 1999. ljeta. Ali ove table nisu imale plavi okvir– kot oficijelne table – nego črljeno-žuti rub.
Tabla u Malom Borištofu još danas stoji kod zapadnoga selskoga ulaza. Ali mnogobrojne akcije nisu ostale prez reakcijov. U rani 90-ti ljeti je HAK morao platiti mnoge kaštige za ove akcije.
A u neki pogodjeni hrvatski seli kot na primjer u Cindrofu je došlo do otpora protiv dvojezičnih tablic. Akcionizam 80-tih i 90-tih ljet je konačno kumulirao u izvršnoj odredbi ondašnjega socijaldemokratskoga kancelara Viktora Klime.
Črno-plava koalicija je postavila table 2000. ljeta
Ali postavljanje selskih tablov je pripalo koaliciji ÖVP-a i FPÖ-a, iako je to sigurno do neke mjere bila velika inscenacija, putem ke su kanili svitu dokazati da uključenje FPÖ-a neće peljati rasistično motiviranomu nemiru.
Ali dokazni kip, ki se je širio i tako stvorio impresiju mirne složnosti, je na nekolike gradišćanske Hrvate neugodno djelovao, ar su imali ćut da ih je politika instrumentalizirala na nje hasan.