Ministarstvo nutarnjih poslov je kanilo smjestiti bigunce, ki su najvećim dijelom došli iz Rumunjske, u prazni kasara u Kaisersteinbruchu. Ali ov plan se nije mogao probiti ar su se selski stanovniki suprotstavili.
Nadgledanje granice kot zadaća za vojsku
Ondašnji zemaljski poglavar Hans Sipötz je predložio službu austrijanske vojske na granici. Tako su 4. septembra 1990. ljeta instalirali pomoćnu graničnu službu austrijanske vojske. Jur jedan dan kašnje su stali prvi vojaki na granici. Na početku su bili zadiljeni braniti granicu samo od Nimškoga Jandrofa u sjevernom Gradišću do Livke u sridnjem Gradišću.
1991. ljeta su pomoćnu graničnu službu proširili na cijelu istočnu granicu Gradišća. U onu dob su ulovili svaki dan oko 70 do 80 migrantov na granici. Vojaki su imali zadaću braniti zelenu granicu, to znači granicu med oficijelnimi graničnimi prijelazi, ke su branili žandari i financi.
Pomoćna služba na granici je durala 21 ljeto
Početkom je bila pomoćna granična služba vojske ograničena na 10 tajedan, tako da je bila limitirana do sredine novembra 1990. ljeta. Ali pokidob su ju stalno poduživali, je konačno prestala stoprv u decembru 2011. ljeta. Čim je Šengenski sporazum stupio na valjanost za istočnu granicu Gradišća, se je 2007. ljeta težišće pomoćne granične službe premjestilo od granice u unutrašnjost zemlje. Tako je pomoćna granična služba vojske durala 21 ljeto: od 1990. do 2011. ljeta.
Raspad Jugoslavije i proglašenje samostalnosti Slovenije
Austrijanska vojska se na gradišćanskoj granici početkom 1990-ih ljet nije bavila samo s posljedicami raspada Istočnoga bloka. 1991. ljeta se je počela raspadati i Jugoslavija. Boj u Jugoslaviji je počeo proglašenjem samostalnosti Slovenije i Hrvatske. To je bilo 25. junija 1991. ljeta.
U Gradišću, ko ima na jugu skupnu granicu s današnjom Slovenijom, je vojska bila alarmirana. 28. junija 1991. ljeta je došlo do bitke blizu Bonisdorfa. Austrijanska vojska se je postavila uz granicu na strategično važne pute i je pazila da vojaki ne prekoraknu granicu. 31. julija, kad su bile bitke jur mimo, se je vojska opet povukla iz granične regije.
Gradišće je primilo bigunce iz Hrvatske
Mnogi bigunci iz bivše Jugoslavije su pobignuli u Austriju, tako i u Gradišće, kamo je 1991. ljeta pobignulo oko 1.000 Hrvatov. Pokidob konačni i šacani broji o bigunci, ki u 1990-i ljeti blinuli iz Balkana, nisu sigurni, se ne more reći koliko ljudi je zgubilo svoju domovinu. Polag UNHCR-a je med 1991. i 1992. ljetom oko 13.000 hrvatskih binguncev došlo u Austriju. Najveći dijel tih biguncev se je ali opet vrnuo najzad u Hrvatsku.
U Gradišću s za razliku od rumunjskih biguncev hrvatske bigunce prijeli uljudno. Na primjer su prijeli u Čajti oko 250 biguncev. Isto tako su počele i neke pomoćne inicijative institucijov i pojedinih peršon, ke su lifrale pomoćne produkte u krizne regije ili su se skrbile da opskrbu bigunce. U hrvatski sel Gradišća je bilo biguncem laglje da se pridružu stanovnikom i da si najdu skrovišće. Mnogi od njih su si u Gradišću još i našli novi dom.