26. dio
Iako je u zadnji episoda išlo za ljude ki su se protivili nacionalsocijalizmu je važno upomenuti i na najveću grupu ljudi u toj dobi. To je bila grupa onih ljudi, ki se nisu protivili nacionalsocijalizmu, ki ga ali nisu ni podupirali.
Grupa HJ-a u Pajngrtu
Ali ovde moramo reći da ambivalentno držanje u političkom smislu ne oslobadja istovrimeno od skupne odgovornosti. Tako je na primjer postojala jur u dobi NSDAP-ovoga ilegaliteta u Pajngrtu jedna grupa HJ-a. Iako je veliki dio stanovničtva za to znao se to ipak nikada nije javilo upravnim organom. Ovo pomuče toleriranje lokalnih nacionalsocijalističkih strukturov moremo opaziti u mnogi seli. Ono je sigurno peljalo tomu, da je takozvani Anschluss i u hrvatski seli dobro funkcionirao.
Na početku se je grupa razdilila na one, ki su se dali dobaviti od početne euforije i na one – i to je bio manji dio – ki su čekali ča će se dogoditi ili su bili skeptični. Ali mnogi su bili indiferentni.
Oduzimanje imanja hrvatskim zakladam
Raspoloženje se je popalo minjati u hrvatski seli stoprv onda, kad su se nacionalsocijalisti mišali u pitanja školstva. Ali NSDAP se nije mišao samo u školstvo. Došlo je i do oduzimanja imanja hrvatskih zakladov ke su bili vezane uz konfesionalne škole, kot na primjer u Vulkaprodrštofu ili u Uzlopu.
I kod društav su se umišali, na primjer s upeljanjem takozvanoga Arierparagrafa ili pak da je stranka morala odobriti biranje novoga peljača nekoga društva.
Oduzeli su tambure
Kad je tamburica u 1930. ljeti za gradišćanske Hrvate nastala važan simbol samosvisti i identiteta su tamburaška društva morala vlasti predati svoje instrumente. Tako je morala tamburaška grupa u Uzlopu tambure odnesti u općinski stan, kade su se zničile.
Na drugu stran su Doljnopuljanci (slika odzgor) svoje instrumente shranili, tako da su tamburice preživile dob nacionalsocijalizma.
Gestapo je imao HKD na oku
Gestapo je imao i Hrvatsko kulturno društvo na oku. Peljači društva su bili za režim nepodnošljivi, i to kad su došli iz katoličanskoga kruga ili iz kruga Domovinskoga fronta – to je bila jedina dozvoljena stranka u Austrofašizmu.
Čuda puti je HKD prosio Hrvate – i putem Hrvatskih novin – da bi pristupili društvu kako bi društvo nastalo relevantni politički faktor. Ali ravno u hrvatski seli u južnom Gradišću su peljači stranke u selu ili u kotaru otežavali pristup društvu.
HKD u memorandumu potribovao prava za Hrvate
U aprilu 1939. ljeta je napisao HKD memorandum ki je bio adresiran na ministarstvo za nutarnje posle Rajha. U njem je društvo potribovalo prava za narodnu grupu, na primjer u školstvu, kade su potribovali isti status koga su imali 1937. ljeta, ča se ali nije moglo probiti.
Ali zbog boja je režim bio pažljiv da nebi došlo do nemira u narodnoj grupi i tako se nisu konzekventno suprotivili HKDu. Tako je društvo dostalo još i kompetencije u raspravljanju pitanj, ka su bila važna za narodnu grupu.
Cenzuriranje Hrvatskih novin
Isto tako je stranka gledala ča pišu Hrvatske novine kot najvažnije novine Hrvatov. Do 1940. ljeta je takozvani Volkstumsstelle u Željeznu cenzurirao novine. Potom su Volkstumsstelle i Gestapo u Beču skupno cenzurirali. Rubrike novin su se od 1938. ljeta preminile tako da su se na koncu jur štale kot živa propaganda.
To se je stalo do 1942. ljeta, jer onda je izašao zadnji egzemplar Hrvatski novin – oficijelno zbog nedostatka papira.
I ljetna knjiga HKDa ku su do 1940. ljeta izdavali pod imenom Naša domovina i dalje do 1942. ljeta pod imenom Hrvatski kalendar se do konca boja već nije tiskala. Stoprv 1946. ljeta se je ljetna knjiga opet pojavila. Ov put pod imenom Gradišće Kalendar.
