25.dio
Čuda puti nije moguće razlikovati je li je neka peršona podupirala nacionalsocijalistički režim ili se je protivila, a to zbog toga, ar je ta peršona mogla minjati stran. To se je na primjer dogodilo kod mladoga študenta prava Alojza Bilišića, ki je 1938. ljeta nastao predsjednik Hrvatskoga kulturnoga društva (HKD). Kod tovaruš Tobiasa Portschya, ki je bio nacionalsocijalistički zemaljski poglavar od 12. marcijuša do razdiljenja Gradišća 15. oktobra 1938. ljeta, je Bilišić bio jur u dobi ilegaliteta član NSDAP-a i SA-a.
Minjanje strani
Koncem 1939. ljeta ga je stranka odrinula u nimšku vojsku – takozvani Wehrmacht – jer je nastao neugodan za režim. U jednom službenom izveštaju moremo štati da ga je stranka gledala za nepriljatelja jer je bio slab u peljanju HKD-a i je ostavio peljanje društva ljudem ki su bili u očima NSDAP-a iz logora Krčansko socijalne stranke. S Wehrmachtom je došao u sjevernu Afriku kade je u marcijušu 1943. ljeta desertirao i došao u velikobritanski logor za zarobljenike. U logoru je preminio stran i nastao dijel SOE-a, to je bila velikobritanska služba za špionažu vojske, ku su utemeljili 1940. ljeta.
SOE je našao člane i u logori zarobljenikov, jer je bilo za člane – uz tjelovni fitnes – potribno da perfektno govoru jezik regije u koj bi se borili. Bilišić je tako na primjer 1944. ljeta sudjelovao za SOE pri akciji u Valu Tremontinu u sjevernoj Italiji.
2009. ljeta ga je njegov zet sprobirao dignuti u Olimp gradišćanskohrvatskoga otpora, je ali izostavio važan dijel njegovoga časa kot član NSDAP-a, SA-a ili Wehrmachta. Još danas nije moguće da se jasno veli jeli je sada bio u otporu odnosno jeli je podupirao nacionalsocijaliste.
Otpor Franje Kröpfla u Afriki
Ali u pogledu njegovoga regrutiranja za SOE Bilišić nije bio jedini gradišćanski Hrvat. Franjo Kröpfl (vidi sliku odzgor na desno uz Ivana Müllera) je isto u sjevernoj Afriki došao u logor za zarobljenike. Na razliku od Bilišića ali Kröpfl nije imao prošlost blizu nacionalsocijalizmu. Njega su uhapsili u logoru 306, blizu Fayedu u sjevernom Egiptu. Onde su zatvorenike čuvali samo izvana, a iznutra su bili prepušćeni sami sebi.
Pokidob su u logoru živili vjerni nacionalsocijalisti uz suprotivnike režima je mnogo puti došlo do teškoga utipanja. Tako su i Franju Kröpfla jako maltretirali, jer se je i u logoru protivio režimu. On je bio med prvimi rekruti SOE-a.
Mnogi su deserzirali i prešli partizanom
Uza to su i mnogi gradišćanski Hrvati desertirali pri boju na Balkanu i su podupirali partizane pod peljanjem Tita.
Oni su bili važni tumači kot su to na primjer bili Ivan Müller iz Velikoga Borištofa ili Ivan Bucolić iz Mjenova. Ali minjati stran nije bilo lako i je bilo jako pogibelno.
Na primjer se Štefanu Laviću iz Velikoga Borištofa nije ugodalo da bi desertirao. On je došao pred bojni sud.
Suprotstavljanja nacionalsocijalizmu je bilo i u krugi politične opozicije. Ali bilo je većinom reducirano na pojedine aktere, ki med sobom nisu bili koordinirani. Kod mnogih akterov se more viditi kontinuitet u otporu, jer su se protivili jur austrofašizmu. Akcije su mogle biti na primjer razglasivanje propagande ili izdavanje ilegalnih pisanj.
U sjevernom Gradišću je postojala u cindrofskoj okolici jedna otporna grupa. Isto tako je postojala jedna grupa u južnom Gradišću blizu Pinkafelja. Ali do koordiniranoga većega otpora u Gradišću nije došlo.
