Tajni dokumenat o iseljenju
HKD / Povijest gradišćanskih Hrvatov, str. 228
HKD / Povijest gradišćanskih Hrvatov, str. 228

Šlepanje ljudi i plani za iseljenje

23. dio serije povijesnih prikazov o nastajanju i razvijanju Gradišća. Prilikom 100. obljetnice utemeljenja Gradišća je povjesničar Michael Schreiber iz Fileža sastavio seriju za Hrvatsku redakciju ORF-a Gradišće. Svaki pandiljak u emisiji Kulturni tajedan, na valu Radija Gradišće u 18.15 morete čuti jedan dio serije.

23. dio

S obzirom na Židove je nacionalsocijalstički režim peljao protivrječnu politiku iseljenja, jer je na jednu stran bio jako interesiran da bi se svi Židovi iselili. Ali na drugu stran je napravio zapreke ke skoro nigdo nije mogao prekoraknuti.

Židovom od jeseni 1941. iseljenje već nije bilo nemoguće

Najkašnje u jeseni 1941. ljeta je za Židove nastalo nemoguće iseliti se na legalnom putu. Uz granicu je tako cvalo šlepanje ljudi, ko je vrijeda po takozvanom Anschlussu 1938. ljeta došlo u sela blizu granice i je omogućilo nekolikim Židovom da blinu na ugarsku stran granice.

Tako je na primjer u Filežu, kot i u drugi seli polag granice, egzistirao od 1939. do 1942. ljeta aktivan krug šleperov, ki je nudio Židovom big iz Beča prik zelene granice u Ugarsku. Ali kot uzrok ovih akcijov moremo u velikom isključiti altruizam.

Pinezi su motivirali šlepere da krijumčaru Židove

Mogućnost plaće je bila najveća motivacija i je bila jača od sve pogibeli. Mala grupa fileških šleperov je imala svoju bazu u krčmi u centru sela, ka je slišila jednoj glavi ove grupe.

Kot prvi korak su iskali u jednom lokalu u 1. bečanskom kotaru kontakt Židovom, ki su kanili blinuti u inozemstvo. One, ki su imali pinezne mogućnosti, su shranili na teretnom autu i je odvezli na Filež. Od onde su knoći išli dalje prik lapat i kroz lozu prik granice, većinom u ugarsko selo Pereszteg. Iz Peresztega su Židovi većinom išli dalje u Peštu.

Razbijanje fileškoga kruga šleperov

Početkom 1942. ljeta su krug fileških šleperov razbili i krčmara koncem maja uhapsili. On je početkom septembra istoga ljeta umro u jednom poljskom KZ-u. Jednoga drugoga sudionika su naciji zataknuli u vojnu kompaniju kaštiganih.

U koj mjeri je pri šmugljanju ljudi lokalni NSDAP kooperirao ili tolerirao dogodjaje će ostati dijelom špekulacija, ali postoju aluzije ondašnjega bilježnika Karola Fixa u ki se more izviditi da je ondašnji peljač stranke u selu Franz Just znao ča se dogadja na granici.

Friško se je pročulo da peršone, ke režimu ne pašu, uhapsu, ča je peljalo na jednu stran tomu da se je proširio nemir u narodnoj grupi a na drugu stran tomu, da se skoro nigdor nije segurao protiviti se NSDAP-u.

Glasine o iseljenju Hrvatov

Do velikoga nemira u narodnoj grupi je došlo 1941. ljeta, jer su se opet probile glasine o iseljenju Hrvatov. Te glasine su se po prvi put javile u dobi narodnoga glasovanja 10. aprila 1938. ljeta. Ali 1941. ljeta se je ta ideja rodila u fašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, kratko NDH.

Polag toga plana je bilo predvidjeno da bi se gradišćanski Hrvati iselili u NDH. Na razliku zamuknulim glasinam 1938. ljeta su se glasine 1941. ljeta kazale u velikoj širini. Plane preseljenja su 1941. ljeta kratko diskutirali u Berlinu na razini NSDAP-ove uprave i peljačov Gauov Niederdonau i Štajerska.

Gradišće ončas već nije egzistiralo jer se je 15. oktobra 1938. ljeta razdililo med timi dvimi Gaui. Peljač SD-filijale u Željeznu, Heinrich Kunnert, i Tobias Portschy, ki je ončas bio vicepeljač Gaua u Štajerskoj ki je još 1938. ljeta premišljavao o mogućnosti iseljenja Hrvatov, su bili ov put striktno suprot izvršenja ovoga plana. Taku se plan nije mogao probiti i skrsnuo je u nekoj ladici, bez ozbiljne diskusije.

Gradišćanskohrvatske vojake su tribali u vojski

Iz gledišta režima se iseljenje ionako nebi moglo realizirati jer si na jednu stran nisu mogli dosloboditi nemir u dobi boja, a na drugu stran su pravali gradišćanskohrvatske vojake u vojski, ki su mnogokrat bili potribni kot tumači na istočnom frontu i na Balkanu.

Ipak glasine nisu prestale tako da su u nekoliki seli u južnom Gradišću – odnosno u ondašnjem štajerkom Gau-u – organizirali glasovanje pri kom se su Hrvati 100 procentno odlučili, da kanu ostati dijel Nimškoga Rajha.

Gradišće
ORF