20. dio
Uglavnom je Anschluss bio obavljen u tri dani, od 11. do 13. marcijuša 1938. ljeta: s takozvanim Anschlussom iz nutra, pri kom su preuzeli nacionalsocijalisti moć u državi, s takozvanim Anschlussom izvana, to znači upadanjem Wehrmachta, i takozvanim Anschlussom s odzgor, putem pravne legitimacije priključenja.
I u hrvatski seli su bile izvišene zastave
U velikom dijelu Austrije je oduševljenje ovoga priključenja u stanovničtvu nadomjestilo opoziciju i skepsu prema nacionalsocijalizmu. Tako i u gradišćanskohrvatski seli.
I u nji su bile ceste pune istaknutih zastavov s kvakastim križem, velikih povorkov i svakorjačkih priredab. Ceste su se sada imenovale po Adolfu Hitleru i dicu su slali na priredbe HJ-a.
Jur 15. marcijuša istoga ljeta je nova vlada proglasila izvršnu odredbu za narodno glasovanje. Putem ovoga glasovanja, ko su održali 10. aprila, su kanili nacionalsocijalisti dodatno u inozemstvu legitimirati Anschluss.
Da bi dostali jednoznačan rezultat su nacionalsocijalisti prešli svojom propagandom u ofensivu, i to velikim trudom.
Obitali su raj na zemlji
I Hrvatom su obećali raj na zemlji. Tako je na primjer ondašnji nacionalsocijalstički poglavar Gradišća, Tobias Portschy, obećao pri priredbi 2. aprila u Željeznu, da ćedu nacionalsocijalisti garantirati Hrvatom kulturna prava.
Ta prava ali nisu valjala za sve Gradišćance, jer su nacionalsocijalisti veljek po Anschlussu popali oduzimati prava gradišćanskim Židovom i Romom. Oni tako nisu imali pravo, da bi glasovali 10. aprila. Isto tako nisu smili birati ljudi ki su stali pod skrbničtvom, ni pravomoćno odsudjene peršone ne, ni ljudi ki su bili u istražnom pritvoru ili u kakovom logoru. Ravno zadnja točka je isključila velik broj protivnikov režima, ki tako nisu smili birati pri glasovanju.
Poziv na glasovanje u smislu režima
One ki su smili birati je režim upozorio neka bi išli birati. Hrvate su prosile Hrvatske novine i poznati zastupniki, kot Lovre Karall iz Velikoga Borištofa, da bi ljudi išli na glasovanje i da bi birali u smislu režima.
S tim je bilo povezano ufanje da bi si mogli na jednu stran očuvati prava, ka su jur imali u dobi austrofašizma. Na drugu stran su se ufali da bi putem jednostavnoga rezultata u smislu Nimškoga rajha mogli djelati protiv mogućega proganjanja i lišenja prav. Zvana toga su se i namjerno širile glasine da bi se Hrvati morali iseliti, ako ne biraju u smislu nacionalsocijalistov.
Odibiranje nije bilo tajno
Pritisak je i za to bio izvanaredno velik ar biranje nije bilo tajno. Ljudi su najvećim dijelom morali birati pred očima izborne komisije. Onoga, ki je svoj križić načinio u kabini, su gledali kot osumljenika.
Kad su kanili na sve strani signalizirati da se je putem Anschlussa ispunila volja Austrijancev su člani različnih NS-institucijov išli otpodne kroz sela i upozorili sve ljudi ki još nisu birali, da bi išli birati. Stare i betežnike su vukli na glasovanje.
Pri brojenju izbornih karat se je moglo stati da su se glasi ki su bili suprot Anschlussu izgubili. Mnogo puti su se i oni, ki su glasovali suprot Anschlussu, istoga dana još jednoč javili kod komisije da bi se njevi glasi korigirali.
Oficijelno su samo 63 Gradišćanci bili protiv
Zato ta rezultat ne zrcali istinito stanje. U cijelom Gradišću su oficijelno bili samo 63 ljudi, ki su se odlučili suprot Anschlussa, a med njimi je bilo 7 glasov iz hrvatski sel. Tako su Hrvatske novine veselo pisale o ishodu narodnoga glasovanja.
Ali početna euforija mnogih gradišćanskih Hrvatov će se vrijeda po glasovanju pretvoriti u rezignaciju zbog minjanja političke linije NSDAP-a prema njim.
