18. dio
Nacionalsocijalizam se je pokazao u Gradišću vrijeda po priključenju Gradišća na Austriju. 1923. ljeta su se tako rodile nacionalsocijalističke grupe u Bruckneudorfu, u Kiseloj Vodi i u Matrštofu. Tobias Portschy, on će od marcijuša 1938. do razdiljenja Gradišća u oktobru istoga ljeta biti zemaljski poglavar Gradišća, je upozorio da su i u Gornji Šica pak Dolnji Šica bili jur jako rano centri nacionalsocijalističkih aktivitetov.
Pred svim su študenti i akademičari, upravitelji i seljaki iz lutorskih sel rano simpatizirali s NSDAP-om. Dodatno su se još našli simpatizanti u Velikonimškoj narodnoj stranki. Tako je na primjer Karl Wollinger, ki se je jako trudio da bi Gradišće nastalo dijel Austrije, 1924. ljeta shranio u svojem stanu u južnom Gradišću Hermanna Göringa, ki je blinuo po neugodanom puču NSDAPa u Münchenu.
Ali stranka NSDAP-a do početka 1930. ljet nije znatno rasla. Pri izbori u zemaljski sabor 1930. ljeta, to su bili prvi izbori pri ki je kandidirao NSDAP, stranka nije dostala još ni jedan procenat glasov.
Sve već simpatizantov zbog globalne ekonomske krize
Ali početkom 1930. ljet se je sve jače kazao uticaj globalne ekonomske krize u Austriji i u Gradišću, ča je peljalo tomu, da je NSDAP dostajao sve već simpatizantov, i to u sve većoj mjeri kod nezaposlenih. Po imenovanju Adolfa Hitlera za novoga kancelara u Nimškom Rajhu, je broj simpatizantov stranke nastao sve veći, i u logoru Socijaldemokratske stranke.
Kot najpoznatiji primjer moremo zeti Kolomana Tomšića iz Čembe. On je bio do prepovidi Socijaldemokratske stranke i Schutzbunda poslanik u Zemaljski sabor i peljač Republikanskoga Schutzbunda u Gradišću.
Ali sve u svem je razvitak NSDAP-a u Gradišću – u prispodobi s drugimi zemljami Austrije – jako kasno došao. Isto tako je gustoća organizacijov stranke početkom 1930. ljet bila ispod austrijanskoga prosjeka.
Do 1933. samo u 9 hrvatski seli grupe NSDAP-a
Do prepovidi NSDAPa, u juniju 1933. ljeta, se stranki u hrvatski seli nije ugodalo da bi se proširila. Od 65 sel s hrvatskim stanovničtvom su se našle samo u 9 seli seoske grupe NSDAP-a, najvećim dijelom u sjevernom Gradišću.
Ali u dobi ilegaliteta se je stranki ugodalo da i u hrvatski seli dobi simpatizante.
Tako su se do završetka prepovidi 1938. ljeta jur u 30 od 65 hrvatskih sel, to znači skoro u polovici svih sel, našle stranačke strukture.
Peljačtvo SS-a u Šuševu, Vulkaprodrštofu i Santaleku
U Šuševu, Vulkaprodrštofu i u Santaleku su bila kotarska peljačtva SS-a. Stranačkih strukturov je bilo u Vorištanu, Vulkaprodrštofu, Lakindrofu, Sabari i u Santeleku. U drugi seli je isto bilo puno Hrvatov ki su sudjelovali aktivno i pasivno.
Tako su na primjer još u dobi ilegaliteta mnogi mladi ljudi u Pajngrtu, ki su bili dijel takozvanoga „Jungvolk“-a, to je bila jedna organizacija za mlade ljude u dobi austrofašizma, bili u istu dob i člani HJ-a.
To je bilo puno ljudem u selu poznato, ča ali nij peljalo prepovidi. Ipak se ne more paušalno reći, da su te strukture, bile pune gradišćanskih Hrvatov. A ako je u nji bilo Hrvatov se ne more reći u koj mjeri su bili zastupani. To se more viditi na primjer u Santaleku, kade je uz SS-peljačtvo cijeloga kotara bilo i ilegalno peljačtvo stranke cijeloga kotara i kotarsko peljačtvo Sturmabteilunge, ili kratko SA-a, Hitlerjugend-a, ili kratko HJ-a, i BDM-a, to je tako zvani Bund Deutscher Mädel.
U Santaleku je udio gradišćanskih hrvatov na stranovničtvu u 1930. ljeti iznašao nek oko 10 procentov. Tako da danas ne moremo točno reći koliko Hrvatov je bilo u tom selu u NSDAP-u, i jeli su uopće sudjelovali Hrvati Santaleka.
