3. dio serije
Koncu Prvoga svitskoga boja se je oživilo pitanje o budućnosti Zapadne Ugarske. Još pred štartom mirovnih raspravov u Parizu su nimškonacionalni krugi (kot i Društvo za očuvanje nimškoga elementa u Ugarskoj) skupa s nekolikimi socijaldemokrati iz Dolnje Austrije kanili stvoriti okolnosti, ke se već ne moru revidirati.
Republika Heinzenland
Med peljači su bili Raimund Neunteufel i Arnold Weigert, ki su bili dijel „Odiljenja za Zapadnu Ugarsku“ u Beču kot i socijaldemokrati Viktor Kräftner i Hans Suchard. Oni su sastavili plan da se spočetka deklarira Zapadna Ugarska kot samostavna „Republika Heinzenland“ i da se u drugom koraku priključi Nimškoj-Austriji.
Zato su 5. decembra 1918. ljeta šmugljali svakorjačko oružje (pukše) iz Novoga Mjesta prik granice u zapadnu Ugarsku. Ali sva ta akcija nij bila dobro pripravna, a izvršili su ju još gorje. Falila nij nek koordinacija nego i informacija, tako da ljudi po seli, ki su kanili sudjelivati pri buni nisu znali kada, kamo i ča.
Zabili su na važne urede i na kolodvore
Komunikacija i zato nij funkcijonirala kad su u planu zabili misliti na poštanske i telegrafske urede. Isto tako su zabili na kolodvore, tako da su ugarske institucije dijelom bolje i brže znale ča se dogadja nego buntovniki.
Jedan dan kašnje, to je bio 6. decembar, su u Matrštofu proglasili „Republiku Heinzenland“, i to prez da bi buntovniki znali da se je na svi drugi mjesti zapadne Ugarske buna razbila. Još u noći od 6. na 7. decembar se je Šoproni formirala jedna trupa pod peljaćem Dezsöa Entzbrudera, ka je imala cilj razbiti novo proklamiranu Republiku. Sedmoga (7.) decembra, jutro rano, su zakrojili Matrštof i uhapsili nekoliko buntovnikov. To je bio konac Republike Heinzenland.
Na drugoj strani granice su i Ugri kanili držati današnje Gradišće pod krovom Ugarske države. Ali pokidob se Ugarskoj državi putem diplomacije nij ugodalo, da bi prepričila zgubitak zapadne Ugarske na Austriju, su to sprobirali pomoću sile – i to tako zvanimi „Freischärleri“ (to su bili dobrovoljni voljaki, ki nisu stali pod komandom države). Oni su koncem augustuša 1921. ljeta prepričili prvi pokus austrijanskih žandarov, da preuzmu kontrolu u Gradišću.
Lajtanska Banovina
Čim se je ugarska vojska povukla iz zapadne Ugarske 4. oktobara 1921. ljeta su Freischärleri pod peljačstvu Pála Prónaya prozvali novu državu „Lajtanska Banovina“ (Leithabanat). Glavni grad je bila Borta.
Ideja ka je stala za ovom akcijom, je bila ta, da bi koč po proglašenju nove države održali pro ugarski plebiscit polag koga bi se opet priključili Ugarskoj državi. Političari u Budimpešti su im to bez komentara doslobodili iako su znali, da to ne more funkcionirati. Ali oni su se ufali, da bi dobili malo već časa i da bi mogli Austriju malo presiliti na kompromis, ki bi bio bolji za Ugarsku državu.
Lajtanska Banovina je pokusila sve, da bi si preskrbila internacionalnu legitimaciju. U tom smislu su imali i svoju zastavu i svakorjačke drugi stvari kot na primjer svoje poštanske marke. Ali vrijeda se je pokazalo, da još i med pojedinimi jedinicami Freischärlerov i njevimi peljači ne postoji konsens.
Divergencije su postojale u politički pitanji ravno tako kot i u konkurenciji med peljači. Samo jedinice, ke su bile u južnom Gradišću, su stale za Prónayom. U ovoj stiski ka je od dana do dana nastajala teža, je Prónay još i fantazirao od toga, da bi marširao prema Beču i tote izvršio puč pri kom bi instalirao režim ki bi odstupio od anekcije današnjega Gradišća. Ugarska država je konačno 4. novembera odstranila Lajtansku Banovinu, takoda su Freischärleri morali 10. novembera 1921. ljeta projti iz današnjega Gradišća.
