1. dio serije
Ta ideja, da današnje Gradišće nastane jedan dijel Austrije, se nij rodila stoprv na koncu Prvoga svitskoga boja. Zapravo je ta ideja nastala sredinom 19. stoljeća. Prema koncu 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća su o ideji opet popali intenzivno diskutirati. Pokidob su tu tema publicirali u različni članki u mediji, su se konačno još i zemaljski sabor Doljne Austrije i Ugarski zemaljski sabor bavili s tim pitanjem.
Sredinom 19. stoljeća, ili točnije 1848. ljeta, su u Beču diskutirali to pitanje s nakanom, da bi oslabili ugarski dijel monarhije – i u smislu revolucije 1848. ljeta.
Visok pritisak madjarizacije
Na početku 20. stoljeća se je to pitanje jur diskutiralo na jednu stran u duhu potencijalnoga raspada monarhije a na drugu stran pred pozadinom visokoga pritiska madjarizacije, ka je i u nimškom dijelu zapadne Ugarske, to znači u današnjem Gradišću, bila aktualna. I to u pitanju školstva, ko je za Gradišćanske Hrvate bilo važno. Cilj politike madjariziranja je bila asimilacija svih Neugrov ki su ončas živili u ugarskom dijelu monarhije i to pred pozadinom učvršćivanja nacionalističke volje.
Ali diskusije, ke su peljali na primer u „Društvu za očuvanje nimškoga elementa u Ugarskoj“, su zapravo ostale reducirane na mali nimškonacionalni krug i se nisu mogle proširiti u današnjem Gradišću. Peljajuće glave ke su se bavile s tom temom su bile na primjer bečanski učitelj na osnovnoj školi Josef Patry i Gregor Meidlinger iz Svetice za Jezerom.
Iako je ideja – da se nimški dijel zadapne Ugarske priključi Austriji – nastala prema koncu Prvoga svitskoga boja važna, je zapravo današnje Gradišće bilo zaposleno s drugimi temami, jer je po raspadu Habsburške monarhije još ostalo dijel Ugarske. I kot dijel Ugarske su bila pitanja politike iz Pešte važnija, a tote su Ugri 31. oktobra 1918. ljeta rekli zbogom skupnoj monarhiji.
Sastavili su vladu Socijalistov i Konservativnih pod Mihályjem Károlyijem, (u sredini gornje slike) ka je ali propala, ar su ju na jednu stran sabotirali Socijalisti, ki su u pozadini skupa djelali s Komunisti, a na drugu stran je propala zbog velikih teritorijalnih zgubitkov Ugarske na susjedne zemlje. Ove su po prvom Svitskom boju dobile svoj suverenitet.
Fileška buna
I tako je vladu 21. marcijuša 1919. ljeta nadomjestila Ugarska sovjetska republika pod peljanjem Béle Kuna i premjera Sándora Garbaia.
Istovrimeno je ekonomska situacija nastajala sve gorja i sve već mladih junakov je morali pristupiti vojski, tako da je puno Gradišćancev pobignulo prik granice u Austriju. Vrijeda po utemeljenju komunističkoga režima su popali nacionalizirati velika poduzeća, su oduzimali imanja i rekvirirali.
To u mnogi seli nij bilo jako popularno. Osebujno Filešcem se te akcije nisu vidile, tako da je došlo do Fileške bune suprot rekviriranju i suprot planiranomu umišanju u pitanju šekolstva – ko je za Gradišćanske Hrvate jako važno.
Kako je došlo do bune?
Kotarski komisar Varadi, koga su sprohodili dva žandari, se je 6. aprila postavio pred filešku crikvu da bi držao govor. Ali Filešci su ga istukli i su žandarom zeli pukše. O tom se je konflikt sve jače zaoštrio tako da su uhapsili nekoliko Filešcev i konačno je konflikt rezultirao u smrti dvoje dice i jedne žene.
Onu dob je Antun Semeliker iz Vulkaprodrštofa bio farnik u Filežu. Njega su uhapsili i pred sudom odsudili kot navodnoga zločinca. Šoproni su ga 10. aprila 1919. ljeta ustriljili.
Režim se je još držao do 1. augustuša, tako da je bilo „čerljenomu teroru“ po 133 dani konac. Po „čerljenom teroru“ je došao „bijeli teror“ Miklósa Horthya, ki se je, kot peljač ugarske države mogao držati do 1944. ljeta.
