Bariću se je pred skoro dvimi tajedni zbog Covida-19 naglo počemerilo stanje, tako da su ga otprimili u bolnicu. Bio je na intenzivnom vračenju. Ubisili su ga na respirator, da dostane kisika.
Redoviti gost Hrvatskoga nogometnoga kupa
Oto Barić je imao dobre veze Gradišćanskim Hrvatom. Redovito je pohadjao finalne utakmice Hrvatskoga nogometnoga kupa, koga je organiziralo Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću. Davao je i stručne tanače. Držao je različna predavanja, tako na peldu u Hrvatskom centru u Beču ili u Domu susretov u Željeznu.
Oto Barić je rodjen 19. junija 1933. u Plasnica u općini Železna Kapla/Eisenkappel u Koruškoj. Nogometašku karijeru je počeo kot junior u Dinamu Zagreb. Durala mu je 12 ljet dugo. Kod zagrebačke Lokomotive je morao prekinuti karijeru zbog žutice (Gelbsucht).
Uspješan trener u Austriji
Nogometni trener je bio od 1963. ljeta, a u svojoj dugoljetnoj karijeri je djelao u Hrvatskoj, Nimškoj, Austriji, Turskoj i Albaniji.
Oto Barić je trenirao austrijansku nogometnu reprezentaciju (1999. do 2001. ljeta). Potom je nastao trener hrvatske nogometne reprezentacije (2002. do 2004.), a dvi ljeta dugo (2006. i 2007.) je trenirao albansku reprezentaciju.
Štacije kot trener klubov:
- NK Lokomotiva Zagreb 1964. – 1967.
- Opel Rüsselsheim 1967. – 1969.
- Germania Wiesbaden 1969./70.
- Wacker Innsbruck 1971.
- LASK 1972. – 1974.
- Dinamo Zagreb 1974. – 1976.
- Sturm Graz 1980. – 1982.
- Rapid 1982. – 1985.
- VfB Stuttgart 1985./86.
- Rapid 1986. – 1988.
- Sturm Graz 1988. – 1989.
- Vorwärts Steyr 1990. – 1991.
- Austria Salzburg 1991. – 1995.
- Croatia Zagreb 1996./97.
- Fenerbahce Istanbul 1997./98.
- LASK 1998. – 1999.
- Austria Salzburg 2002.
Jednu periodu dugo je Oto Barić bio športski direktor Austrije Salzburg. Bio je direktor Dinamove mladinske škole u Zagrebu, trener amaterske reprezentacije Jugoslavije i asistent Miroslavu Blaževiću na klupi Hrvatske pri Europskom prvenstvu u Engleskoj 1996. ljeta.
Osvojio je cijelu poredicu titulov
U svojoj bogatoj kolekciji trofejov je Oto Barić s Wackerom Innsbruck dobio dvi titule prvaka Austrije (1971. i 1972. ljeta).
S bečanskim Rapidom je nastao tri pute meštar (1983., 1987., pak 1988.), dobio četire pute Austrijanski kup (1983., 1984., 1985. i 1987. ljet), i dva pute Superkup (1987. i 1988.). S Rapidom je ušao i u finale Kupa dobitnikov kupov (1985.).
Sa Sturmom Graz je nastao jednoč meštar (1990.), a s Casinom Salzburg je osvojio dvi titule prvaka Austrije (1992. pak 1994.), Austrijanski kup (1993.) i se kvalificirao za finale Kupa UEFA-e (1994.).
U Hrvatskoj je sa zagrebačkim Dinamom osvojio naslov prvaka Hrvatske (1997.) i Kup (1997.).
S Vfb-om Stuttgart je dospio u finale DFB-kupa (1986.). S amaterskom reprezentacijom Jugoslavije je nastao prvak Balkana (1976.) i europski meštar (1978.).
