Joško Preč se je rodio 19. februara 1926. ljeta u Undi. Za duhovnika je zaredjen 1960. ljeta u stolnoj crikvi u Juri.
Po mladoj maši u domaćem selu su slijedile štacije kot dušobrižnik u neki ugarski fara, uz drugo u Vedešinu, Umoku i Hrvatskoj Kemlji. Od 1966. do 1972. ljeta je dušobrižnički podvarao faru Nova Gora, kade je izgradio novi farof.
Do zadnjega dana u duhovničkom domu u Juri
Potom je službovao u bečanskoj nadbiškupiji dokle se je 1976. ljeta opet vratio u biškupiju Željezno. Službovao je u Dolnjoj Borti, Velikom i Malom Borištofu, Ketelju, Šundrofu i na kraju u Filežu.
Najduže, i to od 1977. do 1987. je bio dušobrižnik u Velikom Borištofu. I onde je dao izgraditi novi farof. 1989. ljeta je stupio Joško Preč kot farnik u mirovinu, ku je do zadnjega dana prebavio u dohničkom domu u Juri.
Velik angažman i za mladinu
Joško Preč se je kot dušobrižnik i jako angažirao za madlinu. U velikoborištofskom dekanatu je bio dušobrižnik za mladinu a kot glavni urednik Glasnika od 1978. do 1981. ljeta mu se je ugodalo zadobiti novih, mladih suradnikov.
Uredjivao je i druge časopise i liste a bio je i aktivan na kazališnom području kot režiser i prevoditelj igrokazov u Novoj Gori. Bio je aktivan i na drugom literarnom području.
Izdavač knjig i hrvatski aktivist
Izdao je dvi knjige: 1984. ljeta „Bog je ljubav“ a 1987. „Marija“. U okviru Gradišćanskohrvatske biblioteke Hrvatskoga štamparskoga društva je 2008. ljeta izašao zbornik „Ispunjen ljubavom“.
Kot aktivist je bio značajan Prečov protest molitvom i gladom u Beču pred zgradom Saveznoga kancelarstva za priznanje samostalne države Hrvatske 1991. ljeta. Kada će biti pokop za sada još nije poznato.
