Simpozij o hrvatsko-ugarskoj nagodbi

U okviru 16. Hrvatskih danov u Šopronu su petak održali znanstveni skup o 150. obljetnici Hrvatsko-ugarske nagodbe. Znanstveniki iz Ugarske, Hrvatske i Austrije su prosvitili nagodbu, ka je po riči akademika Nikole Benčića imala pozitivne posljedice na žitak zapadnougarskih Hrvatov.

Povjesničari iz Ugarske, Hrvatske i Austrije nisu razlagali samo posljedice hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. ljeta, nego su i objasnili kako su pred dualizmom živili Hrvati i Ugri.

Različni pogledi u Ugarskoj i u Hrvatskoj

Dinko Šokčević, povjesničar i znanstveni suradnik Madjarske akademije znanosti, je govorio o stavi ugarske i hrvatske historiografije o hrvatsko-ugarskoj nagodbi.

„Službeno stajališće madjarske vlade je bilo to, da je nagodba vrlo dobra stvar, da je to peljalo do pomirbe med Ugri i Hrvati. Tako se javlja u knjiga, i to ostaje u madjarskoj historiografiji skroz do Drugoga svitskoga boja, da ne minjaju te pozitivne stereotipe. U hrvatskoj historiografiji je bilo obrnuto. Hrvatska javnost se je okrenula protiv nagodbe, a tako je bilo i u historiografiji. Uglavnom su naglasili negativne strane nagodbe. U 20. stoljeću nisu ni u prvoj, ni u drugoj Jugoslaviji pozitivno pisali o nagodbi“ – je rekao Dinko Šokčević.

Zlata perioda naše školske knjige

Akademik Nikola Benčić je predstavio pozitivne posljedice nagodbe na žitak zapadnougarskig Hrvatov.

„To je naša najbolja kulturna i duhovna perioda. Svejedno da li gledamo gospodarstvo, literaturu, crikvu, školske knjige. Na svakom polju imamo jako veliki napredak čega do toga vrimena nije bilo. Jednostavno zbog toga ne, kad su naši ljudi bili odvisni od svojih gospodarov, ki se nisu jako marili. A u ovom periodu se je kroz školski zakon ministra Jožefa Eötvösa otvorila mogućnost, ku su ljudi jako obro ishasnovali, jer su shvatili, ovde ide za nešto“, je rekao Nikola Benčić. On je tu periodu nazvao „Zlata perioda naše školske knjige. U Eötvösovoj periodi se je za svaki predmet pojavila jedna knjiga, a to ne samo jedan krat nego već krat, kat su bile potribne. Mislim da je ta perioda stabilizirala gradišćanskohrvatski jezik i u crikvi i u školi“, je rekao akademik Benčić.

Dva spisi nepoznatih autorov

Arijana Kolak Bošnjak, znanstvena suradnica Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu je prezentirala svoja istraživanja o dvi ideja iz 19. stoljeća, o tom kako su Hrvati razmišljali o hrvatsko-ugarskom savezu.

„Dva spise sam našla od nepoznatih autorov iz 1830. ljeta i iz 1860. ljeta. Ovi teksti se nisu bavili s gospodarskom problematikom, ni s financijskimi pitanji, sve je bilo svedeno na političkodržavno pravna pitanja. Na tu zajednicu s Ugarskom su gledali rješavajući se razočaranosti ovim apsolutizmom, ki je bio prije na snagi u Monarhiji, tako su gledali na zajednicu s Ugarskom, a to je bilo jako čemerno“, je rekla Arijana Kolak Bošnjak.

Uloga Ante Starčevića u 19. stoljeću

Zdenko Samardžija, povjesničar, je govorio o ulogi Ante Starčevića u 19. stoljeću i predstavio je Slavoniju pred integracijskimi procesi u 18.stoljeću, kada nije bilo Ugrov zbog Turkov u Slavoniji. Dominirali su Slaveni, a Habsburgovci su gradili institucije i utvrde kako bi feudalizirali Podunavlje.

Tóth Imre, direktor Šopronskoga gradskoga muzeja je pak prezentirao alternative organiziranja države u prenatalnoj fazi dualnoga uredjenja (1848.-1867.).

Franjo Pajrić, organizator znastvenoga skupa, je govorio o ulogi Šoprona u to vrime.