|
|
|
|
|
 |
|
|
|
|
"Dan materinskoga jezika"
Današnji dan se svečuje kot "Medjunarodni dan materinskoga jezika". Generalno spravišće UNESCO-a je zaključilo 1999. ljeta, neka se 21. februar posvećuje materinskomu jeziku.
|
|
|
|
|
|
|
|
Danom materinskoga jezika neka se očuva skoro 6.000 jezikov, ki se govoru na svitu.
|
|
|
|
|
|
|
|
Većjezičnost kot ključ za respekt
Glede toga, da je dobra polovica svih jezikov širom svita u pogibeli izumiranja, se UNESCO s jedne strani zalaže za podupiranje jezikov kot znak kulturnoga identiteta govornikov.
S druge strani ide i za podučavanje tudjih jezikov i za većjezičnost kot ključ medjusobnoga razumivanja i respekta.
|
|
|
|
|
|
|
|
Posebna pažnja na manjinske jezike
Ipak se na današnji dan obraća pažnja manjinskim jezikom s manje od 10.000 govornikov. Čudakrat se ovi jeziki već ne naprikdavaju slijedećim generacijam i se zabu.
Mnogi jeziki s dijelom manje od sto govornikov nisu ni dokumentirani. Med manjinske jezike se ubrajaju i Braillevo pismo za slipe i znakovni jezik za gluhe ljude.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Povjest Dana materinskoga jezika
Dan materinskoga jezika je nastao po jednom krvavom konfliktu: 1952. ljeta je ondašnji režim Pakistana proglasio Urdu kot jedini službeni jezik, iako je on samo trim procentom stanovničtva bio materinski jezik. U istočnom dijelu Pakistana se je govorilo skoro isključivo Bengali.
Pri protesti u Dhakau je policija striljala na demonstrante, tako da je bilo i mrtvih. Stalno jezično i kulturno tlačenje istočnoga Pakistana je konačno 1971. ljeta peljalo do otcipljenja i utemeljenja države Bangladeš. |
|
|
|
|
|
|
|
|
Od 2000. ljeta se svečuje spomendan
Po predlogu Bangladeša je UNESCO 21. februar proglasio spomendanom za podupiranje jezične i kulturne mnogovrsnosti i većjezičnosti.
Današnji 21. februar se svečuje kot Dan materinskoga jezika od 2000. ljeta, on se ali još nije pravo probio.
|
|
|
|
|
|
|
|
