|
|
|
|
|
 |
|
|
27.6.2012. |
|
Pogriške kod dvojezičnih putokazov
Pri postavljanju dvojezičnih putokazov u sridnjem Gradišću se je godala pogriška. Sela, čije ime završava na -štof su na putokazi pisali sa završetkom -štov.
|
|
|
|
|
|
|
|
Pogodjena su na primjer sela Veliki i Mali Borištof ili Gerištof. Ali prik noći su ispravili pogrišku. Sada su sela na putokazi dostala svoje pravilno hrvatsko ime.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Na ovom putokazu su veljek tri pogriške: dvi pri pravopisu a Gornja Pulja je prez svojega ugarskoga naziva...
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
... Dan kašnje je ispravljen "Borištof", ali Gornja Pulja nije dostala svoje ugarsko ime Felsőpulya.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Krivo skraćena nimška imena
Ali nisu ispravili krivo pisanje nekih nimških seoskih imen. Na putokazi su nadalje krivo skratili nimška imena Velikoga i Maloga Borištofa.
U bortanskom kotaru, kade su putokaze postavili jur pred nekolikimi tajedni se je isto godala pogriška. Onde je na jednoj tabli od Rupišća nastalo Rupišce.
Putokaze postavljaju samo u dvojezičnom teritoriju i to u oni seli, ka su spomenuta u Zakonu o narodni grupa. Ali Gornja Pulja, ka se polag toga zakona zove i Felsőpulya na putokazi u hrvatski seli nije dostala dvojezični naziv.
|
|
|
|
|
|
