111-ljetna Hrvatica je najstarja Austrijanka

Hrvatica iz Cimofa u Dolnjoj Austriji, Ana Medvenić je subotu svečevala svoj 111. rodjendan. Najstarja Austrijanka je svoj visoki jubilej slavila u krugu obitelji u staračkom domu u Bruki. U nekada hrvatskom selu Cimofu već nije imala čuda mogućnosti, da se pomina po hrvatsku, tako da sada zna još samo neke jačkice.

Cijeli život je jubilarka djelala u seljačtvu. Jur od malih nog je morala pomagati na dvoru svojega starogaoca, komu je bila umrla žena. Ana Medvenić je rodila dvoju dicu, ka su ali jur na pokoju. 111-ljetna žena ima jednu unuku i dva praunuke.

Ana Medvenić 111 ljet

Marienheim

Ana Medvenić skupa s podvaračem iz doma Marienheim u Bruki

Dost aktivna i rado moli

Jubilarka je za visoku starost još dost aktivna i redovito pohodi kapelu u domu skupa sa svojom unukom. Betežna nije bila čuda, sada je skoro potpuno gluha. Ali rodbina i podvarači se s rukami i nogami porazgovaraju s njom. Ona da se nije posebno zdravo hranila, ar je zvećega jila ucvirke, kruhe mašćom i šnicle, ki su spečeni u masti, je još sama povidala pri svojem 108. rodjendanu.

Na cijelom svitu se je našao 101 dodekaeder - svi više manje uz nekadašnju rimljansku granicu, kot je to bila Jantarska cesta. U Austriji su našli dodekaedre uz Cimof u Dolnjoj Austriji i u Ennsu u Carnuntumu i Šuševu.

Rodjakinja autora udžbenika za kemiju

Ana Medvenić je rodjakinja Pavla Žulića, ki je 1866. ljeta napisao prvi udžbenik kemije na hrvatskom jeziku. Žulić je predavao u Zagrebu kemiju, zemljopis i matematiku. Imao je rimski dodekaeder ili pentagondodekaeder, koga je još pred 150 ljeti darovao Arheološkomu muzeju u Zagrebu.

Pavao Žulić dodekaeder

ORF

Dodekaeder je brončano geometrično tijelo iz rimljanske dobe i je od prilike veliko kot šaka odrašćenoga človika. Čemu je služilo, o tom si znanstveniki jur ljeta dugo trapu glavu.

Pavao Žulić dodekaeder

ORF

Pavao Žulić dodekaeder udžbenik za kemiju

ORF

Žulićev udžbenik za kemiju

Borba za hrvatsku rič u crikvi

Pavao Žulić je živio od 1831. do 1922. ljeta. Školske praznike i svoju mirovinu je prebavio u rodnom selu Cimofu u Dolnjoj Austriji - ko je ončas bilo hrvatsko.

Otac Pavla Žulića se je borio za to, da Hrvati u Cimofu pridržu svoj materinski jezik u crikvi - kot se je ispostavilo je ova borba bila zaman. U toku ljet je nestala hrvatska rič u Cimofu i dandanas je selo potpuno asimilirano.