Pred 25 ljeti je umro Ferdinand Sinković

Pred 25 ljeti je u gornjopuljanskoj bolnici umro dugoljetni farnik Pinkovca, Ferdinand Sinković. Rodjen je 4. julija 1911. ljeta u Koljnofu, kade je po njegovom umirovljenju 1989. ljeta živio. Umro je 4.januara 1993. ljeta.

Sinković je imao deveteru braću. Odrastao je u Koljnofu, kade je pohadjao osnovnu školu. Gimnaziju je pohadjao u Pečuhu i završio učiteljsku školu u Sambotelu. Teologiju je apsolvirao u Sambotelu, kade su ga 11. junija 1944. ljeta zaredili za duhovnika.

Pet ljet dugo je u Ugarskoj službovao kot dušobrižnik. Na početku kot kapelan u zapadnougarski seli, a od 1947. do 1949. ljeta kot farnik u Dolnjem Seniku (Alsószölnök), vendskom selu. U 1949. ljetu se je odlučio napustiti komunističku Ugarsku i projti u Austriju. Nastao je dušobrižnik u bolnici „Wilhelminenspital“ i u lječilišću Steinhof u Beču. U 1956. ljetu ga je je preuzela željezanska biškupija i nastao je farnik Bandola. Ljeto dan kašnje je došao u Pinkovac za farnika kade je ostao do umirovljenja 1989. ljeta.

Sinković je napisao i nekoliko literarnih djel. Tako je sam izdao zbirku pjesam „Otajni ribolov“ (1982. ljeta) i u dvi izdanji knjigu o Marijini skazanji pod naslovom „Majka Božja Fatimska“.

Napisao je dramu „Žrtva bijele vile“, s kim je pri književnom naticanju Ignac Horvat položio drugo mjesto, i drame s mističnimi crtami „Još nije pala šesta glava“ i „Šesti pečat“. Napisao je i djela „O životu Nikole Tavelića“ kot i „Očekivanje Mesijaša“. Sva ta djela su ostala u rukopisu.

Različna njegova prozna djela su rašicana po novina, kalendari ili su jednostavno ostala u rukopisu. Tako i roman „Očaran od vjekovječnih gor“, iz koga je objelodanio poglavlje „Mir na svoju ruku“ u časopisu „Rompotanje“, ki je ishadjao kot prilog Hrvatskih novin. Uza to je pod pseudonimom Franz Stondi napisao roman na nimškom jeziku s naslovom „1960 russische Hufe in St. Peter“. Napisao je i vjersko mistično djelo „Maria ein apokalyptischer Name“. Sinković je 1985. ljeta pokrenuo i časopis „Iz moje torbice“.

Uz pisanje se je bavio i komponiranjem. Najpoznatiji kusići su mu „Ave Regina coelorum“, „Dona nobis pacem“ i „Sinfonija u h-molu“.

Na Sinkovićevu inicijativu su 1977. ljeta utemeljili tamburaško društvo u Pinkovcu.

Vidi i članak „Spominak na Ferda Sinkovića“.