Demetar (Metro) Karall

Dugoljetni predsjednik Hrvatskoga gradišćanskoga kulturnoga društva u Beču, Demeter Karall je rodjen 26. oktobra 1924. ljeta u seljačku obitelj (Cujtovi) u Velikom Borištofu.

Jur kot mlad dečko je prošao Beč na školovanje. „Na boj je Metro Karall imao strašne spominke — kako i njegovi doma. Nekoliko puti je teško ranjen, a kratko pred koncem boja je došla vist, da je mladi vošćan Metro ostao na bojnom polju. Ali jako vjerni Metro, a ovo se čini kot čudo, preživio je teško ranjenje i se živ vrnuo u Veliki Borištof. Kako su onde pak primili od mrtvih goristaloga, ne triba opisati. Vrnuo se je u Beč i je služio u različni posli dok nije našao njemu odgovarajuće mjesto u upravi poduzeća Simmering-Graz-Pauker (odakle ide u mirovinu 1984.)“, su pisale Hrvatske novine po njegovoj smrti 1991. ljeta.

„Jur od početka ga je bilo privuklo hrvatsko društvo u Beču, a redoviti sastanki su bili i pri hrvatskoj maši u crikvi sv. Mihovila u centru varoša. U društvu je pak upoznao i njegovu buduću hižnu družicu Gretu, rodjenu Mezgolić, ka je porijeklom iz Celindofa/Cikleša, ali jur rodjena u Beču.“

U odbor HGKD-a je stupio 1955. ljeta

Generalna sjednica HGKD-a ga je odibrali za blagajnika. Ljeta 1961. je odibran za kulturnoga referenta, 1965. ljeta za potpredsjednika a 1971. ljeta je naslijedio Martina Prikosovića i nastao predsjednik kulturnoga društva za Gradišćanske Hrvate u Beču. Ovu funkciju je oficijelno vršio ča do smrti subotu 23. februara 1991. ljeta, kad je umro po teškom betegu u 67. ljetu.

Odmah na početku svojega djelovanja u okviru hrvatskoga društva polaže kot mlad študenat pažnju i brigu na mladinu i nastane utemeljući član Športske sekcije HGKD-a SC Gradišće, a bio je i uz zipku Hrvatskoga akademskoga kluba.

Pomoću športske sekcije je pokusio uspostaviti veze s hrvatskom braćom u Hrvatskoj (Brač, Labin, Poreč, Samobor, Ugljan i Zadar), s Gradišćanskimi Hrvati u Madjarskoj i Slovačkoj i on je jako zaslušan da su se te veze tako dobro razvijale. Ljeta 1955. nastane on predstojnik, a 1971. časni predsjednik SC Gradišća.

Priznanje gradišćanskohrvatskoga roda u Beču

Demeter Karall se je zalagao za priznanje Gradišćanskih Hrvatov u Beču. Oni su sada zastupani u Savjetu za hrvatsku narodnu grupu. Ali da bi mogli uživati Hrvati u Beču obrambu Europske povelje regionalnih ili manjinskih jezikov nije doživio.

Kako su pisale Hrvatske novine mu je bilo osebujno zadovoljstvo, da se je u zadnji dvi, tri ljeti pred njegovom smrću opet oživila plodna suradnja med Hrvati u Beču i Gradišću s hrvatskom braćom u Ugarskoj a pred svim i Slovačkoj.

Motor kontaktov prik granic

"Do 1968. je Demetar Karall bio jedan od glavnih motorov, ki su gajili kontakte Hrvatom u Slovačkoj, a osebujne veze je imao i u različna hrvatska sela u Ugarskoj pak i gradišćanskohrvatskomu iseljeničtvu u Ameriki i Kanadi. Poznati su bili i njegovi odlični osobni kontakti hrvatskim organizacijam i prijateljem u Hrvatskoj.

Beč ga je odlikovao

U Beču je — odlikovan Zlatnim znakom za zasluge za Republiku Austriju i Srebrnim časnim znakom Grada Beč u vezi s očuvanjem hrvatstva u glavnom gradu — širokoj publiki poznat i kot glavni organizator reprezentativnoga i atraktivnoga hrvatskoga bala u Parkhotelu Schönbrunn. Integrativnu ulogu je igrao i unutar Bečke radne zajednice za narodna pitanja u koj je zastupao Hrvate u Beču. Kulturni dani Gradišćanskih Hrvatov u Beču su takaj nastali institucija."