25 ljet Odredba o službenom jeziku

Savezna vlada je 24. aprila 1990. ljeta zaključila odredbu s kom je fiksirala sude, upravne vlasti i druge oblasti, kod kih se hrvatski jezik more upotribljavati kot službeni jezik. Povod je bila žalba kod Ustavnoga suda sa strani Marijane Grandić.

Ona se je 1984. ljeta kanila vjenčati u Stinjaki po hrvatsku, ali to joj nisu dozvolili, prem da je to pravo dio Člana 7 Državnoga ugovora iz 1955. ljeta. Ustavni sud je Marijani Grandić dao pravo ali savezna vlada je stoprv ljeta kašnje sastavila odgovarajuću odredbu. Vladina odredba je stupila na valjanost 8. maja 1990. ljeta.

Hrvatski kot službeni jezik u seli i kotari

Hrvatski jezik je po odredbi iz 1990. ljeta doslobodjen pred uredi i oblasti u općina Vorištan, Kiimpuh, Uzlop, Cindrof, Štikapron-Celindof, Trajštof, Vulkaprodrštof, Pinkovac, Nova Gora, Stinjaki, Rasporak-Pajngrt, Hirman-Otava, Novo Selo Bijelo Selo, Pandrof, Frakanava-Dolnja Pulja, Veliki Borištof, Kalištrof, Filež, Verešvar, Čajta i Bandol.

Nadalje se hrvatski službeni jezik more upotribljavati pred kotarskimi sudi i poglavarstvi u Željeznu-okolica, Novom Gradu, Matrštofu, Niuzlju, Gornjoj Pulji i u Borti, pred oblasti saveza i zemlje ka imaju svoje sjedišće u Gradišću, kot i pred oblasti ke su nadležne za postupak ki se je u prvoj instanci počeo pred vlašću, pred kom se more upotribljavati hrvatski službeni jezik.

Hasnovanje jezika nije svagdir moguće

Ovu odredbu o hrvatskom službenom jeziku je odbio govorač Zelene alternative za manjine Karel Smolle, i to zbog toga kad upotribljavanje hrvastkoga službenoga jezika nije moguće u glavnom varošu Željeznu, u Gornjoj Pulji kot i na peldu na pošta, kod željeznice i pri javni udruženji kot na peldu kod komorov.

Odredbom o službenom jeziku se na jednu stran boljša položaj, ali na drugu stran se je izostavila mogućnost, da bi se bilo riješilo pitanje trojezičnih formularov i pitanje ugarskoga službenoga jezika je rekao Smolle.