|
|
|
|
|
|
 |
|
|
|
Novo Selo: Weidingerovi skeči
U Novom Selu na Hati je jur tradicija, da društvo Hatsko Kolo na Vazmeni pandiljak pozove na šaro otpodne. 21. aprila 2003 su Novoseoci jur po deveti put održali priredbu, pri koj su prikazali neke kratke skeče od Joška Weidingera.
|
|
|
|
|
|
|
|
Nezadovoljna žena udvara psihijatru
U prvom skeču bogata Klara poišće psihijatra, ar trpi pod neurozom odnosno pod tim da već nij zadovoljna sa svojim mužem Jurom Kokošićem. On je - nomen est omen - vlasnik velike kokošinje farme i producent kokošinjih jaj.
Iako je bogat, uopće nij kultiviran, a to Klara ne more podnositi. Ona išće aventuru, točno rečeno ljubavnika i udvara još i psihijatru. Na koncu ju psihijatar hiti iz ordinacije i triba sam psihijatra, ar su mu živci isčrpljeni.
Skeč živi o tom, da se psihijatar kumaj more braniti Klarine ljubavi. Humor je kočtoč jako plitav i tako autor, kad je govor o kokošinji jaji, ne izostavlja aluzije na muške genitalije. Seksizam - ovput na račun muži - je pravoda i garant za smih.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Seoske klandre ugovaraju jedna drugu
U drugom skeču se tri žene, seoske klandre, strefu nedilju po kašnoj maši na troč. One ugovaraju jedna drugu, druga tretu, a treta prvu. Jako šalne su scene s naivnom Betom, ka svenek krivo razumi strane riči.
Weidinger je poznat zato, da narodu gleda na trubac i se trudi uloviti ta jezik i mišljenja u svoji skeči. Zrcalo ko drži ljudem pred oči ne daje samo povoda za smih.
Klandre hasnuju čuda nimških riči: tako se govori o Vojksschulu, a jedna žena se tuži, da je nje mužu svaki "Haundgriff" pretežak.
U skeču se na kraju naglašava, da Hrvati nažalost zanemaruju svoj jezik. |
|
|
|
|
|
|
|
|
Smih na račun diskriminirane narodnosti
U tretom i zadnjem skeču s naslovom "U ime oca i sina" namjera nij tako jasna. Farnik kani Roma naučiti, kako se moli i mu obeća prase, ako se Rom do druge nedilje zna pravilno prekrižiti. Tajedan kašnje se Rom opet pojavi kot farnika.
Ljudi se smiju Romu, ki je bedav. Stavlja se pitanje je li je autoru išlo samo za lakocijeni smih i je li nije pri tom zgubio iz oka, da on potvrdjuje negativnu sliku jedne ionako kroz stoljeća diskriminirane narodne grupe.
Uprav od pripadnika narodne manjine se smi očekivati, da je u ovakovi pitanji senzibilniji. Stavlja se pravoda i pitanje, zač se je kazališna grupa odlučila uprav za ov skeč o Ciganu.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
U samo dvi tajedni zavježbali tri skeče
Da se u Novom Selu prikazuju kusići ili skeči, nije po sebi razumljivo, ar u ovom selu na Hati zapravo ne postoji bog zna kako dužička kazališna tradicija. U samo dvi tajedni su si glumci, neki od njih su kotrigi Hatskoga kola, zavježbali ove tri Weidingerove skeče.
Pomogla je kot režiserka ov put predsjednica Hrvatskoga kulturnoga društva, Zlatka Gieler i je glumcem dala nekoliko tipov kako glumiti i se gibati na pozornici. Iako su glumci kočtoč bili nesigurni u tekstu i se je čuo glas suflerke, se mora reći, da su svi bili jako dobri u svoji uloga.
Martin Miletić je bio suveren u ulogi bezmoćnoga psihijatra, a Trajštofka Mirjana Gieler - ka je ovput uskočila - je na jako erotičan i šalan način štrapacirala živce psihijatra. |
|
|
|
|
|
|
|
|
Branko Kornfeind ide farniku Viktoru Divošu
Publika se je čuda nasmijala trim klandram. Kasilda Miletić i Martina Matz su bile kongenijalne partnerice Aguše Mikula, ka je briljirala u ulogi tojkave Bete.
Najveć smiha je bilo kod nastupa seoskoga farnika Branka Kornfeinda, ki je suvereno vladao slepstikom i očividno uživao ulogu Roma. Ulogu farnika, ki ne more Roma naučiti moliti, je zvanaredno dobro igrao Viktor Divoš.
Pokidob da su prilikom šaroga otpodneva nastupale i različne muzičke grupe, je kip pozornice ostao jednostavan. Jedan pisaći stol i dva stolci su bili cijeli inventar svih trih skečev.
|
|
|
|
|
|
|
|
